Fudbal u Bosni i Hercegovini ima dosta problema. Nerazvijena infrastruktura, sudijske nepravde, korupcija, manjak kvalitetnog kadra, nestrpljenje… samo su neki od problema s kojima se susrećemo. Ipak, mora se priznati da se fudbal razvija. To potvrđuju i rezultati u Europi gdje BiH već 3 godine zaredom ima predstavnika u grupnim fazama takmičenja.
Jedna od boljki fudbala u našoj zemlji jeste nedostatak kvalitetnih trenera, ali i rad s tim trenerima, strpljenje i uslovi koji su im pruženi. Danas je naš portal istraživao koliko strpljenja su veliki klubovi naše zemlje imali s trenerima u posljednjih 6 godina.
Počnimo sa sarajevskim klubovima. Sarajevo je od početka sezone 2020/21 promijenilo 11 trenera u 6 godina, odnosno 11 trenera u 1704 dana. Tako dolazimo do zaključka da je trener mijenjan svakih 154 dana. Sarajevo je u tom periodu odigralo 219 utakmica što znači da je trener na klupi u prosjeku provodio nešto manje od 20 utakmica.
Na klupi Sarajeva sjedili su: Vinko Marinović, Dženan Ušćuplić, Goran Sablić, Aleksandar Vasoski, Feđa Dudić, Emir Obuća, Mirza Varešanović, Simon Rožman, Zoran Zekić, Husref Musemić i Mario Cvitanović. Ozbiljnih imena bilo je na klupi Sarajeva, ali nitko nije donio naslov prvaka na Koševo. Postavlja se pitanje, jesu li mogli da su imali bolje uslove ili je baš sve do ovih 11 imena?
Njihov gradski rival, Željezničar, promijenio je još više trenera. 13 puta su mijenjali trenera što je više od 2 po sezoni. Na Grbavici su boravili: Amar Osim, Blaž Slišković, Tomislav Ivković, Edis Mulalić, Nermin Bašić, Haris Alihodžić, Abdulhakeem Al-Tuwajiri, Bruno Akrapović, Hajrudin Đurbuzović, Denis Ćorić, Admir Adžem, Slaviša Stojanović i Savo Milošević.
Najbolji rezultat imao je Denis Ćorić ako ne računamo Đurbuzovića i Alihodžića koji su zajedno vodili 7 utakmica pa brojevi nisu reprezentativni. Idalje, nijedan nije donio trofej na Grbavicu, a vidjet ćemo hoće li Milošević biti uspješniji od svojih prethodnika.
Velež je u skoro 6 godina 9 puta mijenjao trenera. Na klupi su bili: Feđa Dudić, Amar Osim, Nedim Jusufbegović, Dean Klafurić, Dean Canadi, Irfan Buz, Vladimir Janković, Goran Sablić i Ibro Rahimić.
Feđa Dudić donio je trofej kupa Veležu pa se može okarakterisati kao najuspješniji, a vidjet ćemo kako će završiti mandat Ibre Rahimića pod kojim Velež igra jako dobro. Inače, najduže na klupi bio je Feđa Dudić koji je na kraju i krunisao svoj mandat. Bi li drugi treneri ponovili uspjeh Dudića da su imali vrijeme kao on da uigraju momčad, ostaje pitanje.
Zrinjski se može proglasiti najuspješnijim klubom u BiH u posljednjih 6 godina. 3 trofeja prvaka i 2 učešća u Europi kao i uspješne kampanje u kupu naše zemlje. Zrinjski je u tom periodu promijenio 7 trenera. Na klupi Mostaraca bili su: Mladen Žižović, Sergej Jakirović, Krunoslav Rendulić, Mario Ivanković, Željko Petrović, Mario Ivanković i Igor Štimac.
Teško je izdvojiti najboljeg jer je skoro pa svaki ostvario rezultat u Mostaru i navijači po dobrome pamte svoje trenere. 34 utakmice u prosjeku je vodio svaki trener, odnosno toliko je trajao mandat, a obzirom da je Ivanković 2 puta vodio, dolazimo do brojke od 6 različitih trenera koji su vodili 39 utakmica u prosjeku. Najduži staž ima Jakirović s 702 dana, odnosno 77 utakmica.
Borac je još jedan klub koji ima značajnije rezultate posljednjih godina. Osvojili su 3 naslova prvaka i izborili proljeće u Konferencijskoj ligi. Za 6 godina promijenili su 9 trenera: Vlado Jagodić, Marko Maksimović, Zoran Milinković, Nemanja Miljanović, Tomislav Ivković, Nenad Lalatović, Vinko Marinović, Mladen Žižović i Vinko Marinović ponovno. Najbolje rezultate ostvarili su posljednja 2 trenera. Tomu doprinosi činjenica da su vodili duplo više utakmica nego svoji prethodnici. Vrijeme i disciplina dali su rezultate Borcu.
Sloboda, klub iz trećeg najvećeg grada u BiH, klub star preko 100 godina iako ne ostvaruje najbolje rezultate posljednjih godina uzet je u ovu debatu. Sloboda je za 6 godina promijenila 11 trenera.
Redom su se redali: Gradimir Crnogorac, Mladen Žižović, Amir Spahić, Adnan Jahić, Danijel Pranjić, Zlatan Nalić, Marko Maksimović, Zlatan Nalić, Igor Janković, Denis Karić i Adnan Hodžić. Možemo reći da je na papiru najbolji rezultat ostvario Zlatan Nalić osvojivši Prvu ligu FBiH, ali pitanje pamte li Tuzlaci Nalića po najboljem i smatraju li ikoga s ove liste da je uspješno proveo svoje vrijeme u Tuzli.
I za kraj ćemo uzeti Čelik. Klub koji je igrao 3 ranga takmičenja u posljednjih 6 godina, sve osim Premijer lige. Zeničani su najmanje puta mijenjali trenera, samo 6 puta. Na klupi Čelika bili su: Pavle Skočibušić, Armin Duvnjak, Nizah Hukić, Dario Damjanović, Dženan Zaimović i Bojan Regoje.
Može se reći da navijači najbolje pamte Duvnjaka koji je klub uveo u Prvu ligu, izbacio Sarajevo iz kupa i uveo mnoge mlade igrače u prvi tim. Pavle Skočibušić osvojio je s Čelikom naslov kantonalne lige koji se ne treba zaboraviti, a Regoje je na putu da uzme naslov Prve lige FBiH.
Ovo je još jedan dokaz da klub iz Zenice ide pravim putem i da Čelik kakvog javnost poznaje od ranije više ne postoji. U periodu od 2014. do 2020., Čelik je promijenio 19 trenera, dok je u narednih 6 godina kroz klub prošlo 6 trenera od kojih je Nizah Hukić vodio samo jednu utakmicu pa praktički možemo reći da je Čelik imao 5 trenera.
Ako uzmemo sve klubove koji su igrali Premijer ligu od 2020. do danas, najviše trenera promijenila je Zvijezda 09 (15), zatim Željezničar i Tuzla City (13), a najmanje Radnik iz Bijeljine (5).
Ne treba forsirati nešto što ne ide, ali svakako da bi za razvoj fudbala u BiH klubovi morali davati više povjerenja trenerima, ali i bolje uslove za rad koje oni naravno trebaju opravdati s vremenom jer rezultat nikada neće doći instantno.

