Najmanje je fudbala bilo na današnjoj utakmici 26. kola WWin lige Bosne i Hercegovine između Širokog Brijega i Željezničara, odigranoj na Pecari, a povod svega je i transparent gostujućih navijača.
Kada kažemo povod, ne želimo reći da je transparent sporan. Baš nasuprot.
Naime, radi se o transparentu, odnosno zastavi koja je obilježila reintegraciju Grbavice. Na njoj je naslikana situacija u kojoj se, nakon reintegracije Grbavice, mijenja ime ulice i sklanja srpski agresor, a vraća ime ulice Hamdije Čemerlića.
Delegat iz Mostara je zatražio da se uklone spomenuta obilježja, što su Manijaci odbili uraditi.
Nakon toga nismo više imali priliku gledati fudbal jer gledali smo demonstraciju sile.
Gledali smo sistem u njegovom najogoljenijem izdanju. Gledali smo kako se istina kažnjava, a mržnja prešutno odobrava. Navijači FK Željezničar, poznati kao The Maniacs, nakon što su pretpjeli dobro “pendrečenje” izbačeni su sa tribine.
Nisu izbaĉeni zbog evntualnog nasilja koje su činili, jer istog nije bilo. Nisu eliminisani sa sportske priredbe ili barem onog što je utakmica na Pecari danas trebala biti, a ni zbog vrijeđanja ili nečeg sličnog.
Nisu izbačeni sa stadiona ni zbog bilo čega što bi ugrozilo sigurnost, njihovu ili drugih. Navijača ili igrača na terenu ili domaće publike.
Izbačeni su zbog transparenta.
Transparenta na kojem je napisana istina. Činjenice koje su opštepoznate i potvrđene i transparenta koji sliži samo da podsjeća na identitet, na historijski fakt i momentum u historiji ove zemlje i njenog glavnog grada.
Transparenta koji nikoga ne vrijeđa i koji ne širi mržnju. Transparenta koji govori istinu. A istina, očigledno, u ovom sistemu predstavlja problem.
Istina je problem, laž je način života
Dok širom naše divne domovine Bosne i Hercegovine slušamo skandiranja ratnim zločincima, dok se sa tribina horski i dirigovano ori govor mržnje, nema reakcije.
Sudije tada ne prekidaju utakmice, a delegati ne vide ništa sporno. Savez kao predefinisan stav na takve sve čršće i ponavljajuće momente na sportskim arenama šuti.
Ali kada se pomene istina o našem glavnom gradu, kada se podsjeti na njegovu reintegraciju, na žrtve, na historiju, tada se reaguje. I to ne kako bi se zaštitili oni koji javno promovišu istinu.
Tada na tribine dolazi policija i tada se po instrukcijama službenih lica daje nalog da se prekida utakmica. Tada se primjenjuje sila.
To naprosto nije i ne može biti slučajnost, to je obrazac ponašanja, obrazac koji nema veze sa sportom nego je najprljaviji dio našeg društva, onaj koji je politički konotiran.
I zato više niko nema pravo da govori o izolovanim incidentima. Ovo nije incident, priznao to neko ili ne ovo je sistemska poruka kojom se jasno i nedvosmisleno određuje šta je dozvoljeno, a šta ne.
Određeno je šta se smije govoriti, a šta mora ostati u tišini. I u tom sistemu, istina očigledno nema mjesto.
Postavlja se pitanje da li je Nogometni savez Bosne i Hercegovine prestao biti garant regularnosti i pravde. Pitamo se da li je postao prostor u kojem su pojedinci važniji od principa. U kojem se reaguje selektivno. U kojem se šuti kada treba govoriti, a govori kada treba šutjeti.
Zato danas pitanje ide direktno. Gdje je pravda kada se udara po navijačima samo zbog toga što govore istinu?
Gdje je pravda kada umjesto da bude nagrađena, ušutkuje se i protjeruje istina i njeni protagonisti?
Gdje je pravda i gdje su pravednici kada se toleriše ono što vrijeđa svaku žrtvu ove zemlje?
Nema je i nema ih. I nikada je nema kada je najvažnije, jer problem nisu samo oni koji djeluj, jednak problem su i oni koji šute. Oni koji godinama učestvuju u održavanju ovog sistema tišine. Sistema u kojem je lakše okrenuti glavu nego reći istinu, a cijenu tog sistema plaćaju navijači.
Plaćaju cijenu i sva naša djeca i na kraju najveću cijenu plaća fudbal. I ovo danas u Širokom Brijegu nije bio napad na jednu navijačku grupu. Ovo je bio napad na pravo da se pamti i promovira istina, bio je ovo napad na pravo da se govori.
I zato odgovor ne smije biti tišina, ne smije biti povlačenje i nikako ne smije biti prihvatanje. Jer ako danas prešutimo ovo, sutra će granica biti pomjerena još dalje, zato je poruka jasna: Nećemo šutjeti, nećemo spuštati glavu, ne damo svoju djecu i najvažnije ne damo istinu.
