Inter je napravio kiks protiv Atalante.
Ali Milan nije znao da ga kazni.
Naprotiv.
Na Olimpicu je izgubio od Lazija 1:0 i tako praktično ugasio posljednju realnu nadu da bi se utrka za Scudetto mogla ponovo otvoriti.
U sezoni u kojoj je Inter već nekoliko puta dao priliku konkurenciji da se vrati u igru, Milan je još jednom pokazao da nema stabilnost šampionske ekipe.
Kada je u subotu Inter primio gol u finišu susreta, očekivanja od utakmice Lazio – Milan naglo su porasla, kao i nade navijača Milana.
Pobjedom u Rimu Milan bi prišao na “samo” pet bodova razlike i nadao se da bi pritisak na Inter mogao odnijeti još koji bod, pogotovo jer Inter ima tri realno teške utakmice u nizu – Fiorentina, Roma i Como.
Tada bismo dobili finiš prvenstva kao iz najboljih holivudskih filmova.
Ali onda je došla nedjelja.
20:45.
Stadion Olimpico.
Lazio i Gustav Isaksen donijeli su hladan tuš.
Trka za Scudetto je gotova.
Razlika na vrhu ponovo se pretvorila u luksuz koji Inter teško može prokockati, što su na kraju priznali i oni najoptimističniji navijači Milana.
U principu, i navijači Milana kao i svi ostali znali su da je teško osvojiti titulu sa ovako limitiranim sastavom. Da se to dogodilo, bio bi to podvig veći čak i od onog Leicesterovog.
Ali nada je postojala.
Sada je i ona ugašena.
Olimpico koji je odlučio prvenstvo
Postoji i zanimljiva simbolika u svemu ovome.
Prošle godine upravo je Lazio u pretposljednjem kolu praktično skinuo titulu Interu remijem koji je otvorio put Napoliju da osvoji Scudetto mimo svih očekivanja.
Ove sezone Lazio je ponovo imao važnu ulogu u priči o tituli.
Samo ovaj put – u korist Intera.
Na Olimpicu je skoro 50.000 navijača napravilo atmosferu kakva se u Serie A ne viđa često. Lazio je igrao utakmicu kao da je finale kupa, a ne prvenstveni meč koji za njih na tabeli nije imao veliku težinu.
Ali ko je gledao utakmicu zna da Lazio nije igrao ni za Inter ni protiv Milana.
Igrao je za sebe.
I možda još važnije – igrao je protiv svog predsjednika.
Pobuna protiv Lotita
U posljednjim mjesecima u Laziju postoji otvoren sukob između navijača i predsjednika kluba Claudija Lotita.
Navijači mu ne zamjeraju samo rezultate. Zamjeraju mu nešto mnogo dublje – osjećaj da je klub pretvoren u poslovni projekat u kojem nema mjesta za snove.
Zato je utakmica protiv Milana bila više od običnog ligaškog susreta.
Na tribinama se vidjela sinergija između navijača, igrača i trenera Maurizija Sarrija. Čak i bez nekoliko ključnih igrača Lazio je igrao sa energijom koja se rijetko viđa u utakmicama koje na papiru “ne znače mnogo”.
Za navijače Lazija to je uvijek bilo dio identiteta kluba.
Olimpico je sinoć ponovo ličio na “taj” Lazio.
I Milan je to osjetio na terenu.
Inter bježi, borba se seli na drugo mjesto
Poraz Milana praktično je zatvorio pitanje prvaka.
Inter sada ima luksuz da kontroliše završnicu prvenstva bez velikog pritiska.
Ali dok je borba za Scudetto gotovo riješena, druga utrka tek počinje.
Borba za Ligu prvaka.
Como nastavlja svoju bajku
Možda i najvažnija utakmica kola odigrana je na jezeru Como.
Ekipa Cesca Fabregasa pobijedila je Romu 2:1 i napravila ogroman korak u borbi za plasman među četiri najbolje ekipe u ligi.
Ono što Como radi ove sezone polako prestaje biti iznenađenje i počinje ličiti na ozbiljan projekat.
Tim koji je prije nekoliko godina bio daleko od elite sada igra bez straha protiv velikih klubova i izgleda kao ekipa koja zaista vjeruje da može do Lige prvaka.
A kada takva ekipa osjeti da je cilj blizu – tada postaje najopasnija.
Početak utakmice nije nagovještavao takav rasplet. Već u 7. minuti Diego Carlos je napravio penal koji je Dony Malen pretvorio u vodstvo Rome.
Como je pritiskao i izjednačio u drugom poluvremenu preko Douvikasa.
Posao im je dodatno olakšao Wesley koji je samo pet minuta kasnije dobio drugi žuti karton.
A onda je tragičar sa početka susreta postao junak.
Diego Carlos je postigao gol za 2:1 i postavio konačan rezultat.
Slavlje je moglo početi.
Ali Fabregas spušta loptu.
Ništa još nije gotovo.
Juventus radi ono što zna
Juventus možda ne igra najljepši fudbal u ligi.
Ali radi ono što mora.
Pobjeda protiv Udinesea od 1:0 nije bila spektakularna, ali u ovom dijelu sezone takve pobjede vrijede više nego atraktivna igra.
Juventus ima nešto što mnogi njegovi rivali nemaju – iskustvo ovakvih utrka.
Također ima i Kenana Yildiza.
Juventusov dragulj vuče klub naprijed, lomi protivnike, stvara šanse i postiže golove.
Kada je utrka za Ligu prvaka ovako izjednačena, dodatni tas na vagi upravo može biti Yildiz.
Kada sezona ulazi u završnicu, torinski klub gotovo uvijek zna kako da ostane u igri.
Roma je zakomplikovala sebi život
Roma je porazom u Comu napravila veliki korak unazad.
Ekipa Gian Piera Gasperinija igra na dva fronta i evropske utakmice počinju uzimati svoj danak. Kvalitet postoji, ali raspored i umor često odlučuju ovakve utrke.
Upravo je Como pokazao koliko nekoliko dana više odmora može biti presudno u direktnim duelima.
Djelovali su svježije, rastrčanije i koncentrisanije od ekipe iz Rima.
A u završnih deset kola svaka izgubljena utakmica ima težinu mnogo veću nego u prvom dijelu sezone.
Roma je jednu upravo izgubila.
Završnica koja tek počinje
Ako je borba za Scudetto gotovo završena, onda je borba za Ligu prvaka tek počela.
Juventus, Como, Roma, Napoli, pa čak i Atalanta nalaze se u razmaku koji može promijeniti samo jedna dobra ili loša serija rezultata.
Još devet kola.
Još devet prilika.
I nekoliko klubova koji znaju da sezona može stati u jedan vikend.
Serie A možda već zna svog prvaka.
Ali tek treba odlučiti ko ide u Ligu prvaka.
A upravo tu završnica prvenstva tek počinje.
Ciao, Italia.
Piše: Mirnes Zukić
