Lauryn Williams, jedna od najuspješnijih sprinterki svoje generacije i rijetka sportistkinja koja je osvajala medalje na Ljetnim i Zimskim olimpijskim igrama, prošla je kroz težak finansijski period nakon završetka karijere.
Tokom gotovo dvije decenije takmičenja zarađivala je oko 200.000 dolara godišnje, ali je već sa 30 godina ostala bez stabilnih prihoda. Uslijed loših ulaganja bila je primorana krenuti ispočetka, radeći kao pripravnica za svega dvanaest dolara po satu.
Njen sportski put bio je impresivan. Od početka 2000-ih bila je u samom vrhu svjetske atletike, a titulu svjetske prvakinje na 100 metara osvojila je u Helsinkiju. Na Olimpijskim igrama u Atini 2004. uzela je srebro u istoj disciplini, dok je 2012. u Londonu stigla do zlata u štafeti 4×100 metara.
Nakon završetka atletske karijere odlučila je okušati se u bobu. Taj potez donio joj je novo olimpijsko srebro u dvosjedu na Igrama u Sočiju 2014., čime se svrstala među rijetke sportiste koji su osvajali medalje i na ljetnim i zimskim olimpijadama.
Uprkos velikim sportskim uspjesima, finansijska sigurnost nije bila zagarantovana. Williams je priznala da je zarađivala značajne iznose još u ranim dvadesetim, ali da novac nije trajao koliko je očekivala. Shvatila je da znatan dio prihoda odlazi na poreze i agente, a da nije imala dugoročni plan.
Osjećala se nesigurno na tržištu rada, jer je u tridesetim tek započinjala profesionalni put, dok su njeni vršnjaci već imali stabilne karijere. Kako bi preuzela kontrolu nad vlastitim finansijama, upisala je kurs finansijskog planiranja.
Iz ličnog iskustva pokrenula je kompaniju Worth Winning, kroz koju savjetuje sportiste o upravljanju novcem i planiranju nakon karijere. Naglasila je da mnogi olimpijci, posebno u manje medijski eksponiranim sportovima, nakon završetka takmičenja nemaju stabilne prihode.
Na kraju je poručila da, iako postoje sportisti koji uz pametno planiranje mogu osigurati dugoročnu stabilnost, većina će nakon karijere morati pronaći novi profesionalni put.
