Večeras će istinski fudbalski zaljubljenici biti u velikoj dilemi – kako s jedne strane ispoštovati svoje djevojke, supruge, ljubavnice, a s druge strane kako ispratiti najveću utakmicu u italijanskom fudbalu. Na stadionu Giuseppe Meazza sastaju se dvije najtrofejnije ekipe u Seriji A – Inter sa 20 titula prvaka i Juventus sa najviše titula, 36 (38 kako navijači Juventusa kažu).
Ove dvije ekipe večeras će se sastati 242. put u svojoj historiji. Juventus je uspješniji sa 111 pobjeda, Inter ima 70, dok su 60 puta odigrali neriješeno. U posljednje tri utakmice postignuto je čak 16 golova – neobično mnogo za ova dva kluba i za italijanski fudbal. Posljednja utakmica na Giuseppe Meazzi bila je pravi spektakl sa rezultatom 4:4, gdje je Inter prosuo vodstvo od 4:2, a ulaskom Yildiza, koji je postigao dva gola u završnici, snage na terenu su se potpuno preokrenule.
Zanimljivo je da su ove dvije ekipe i prošle godine igrale susret na romantični vikend – 16. februara, tada je u Torinu slavio Juventus sa 1:0 golom Conceiçãa. Posljednju pobjedu Inter je ostvario prije dvije godine, također u februaru – 4. februara slavio je autogolom Gattija.
Chivu će večeras biti i pod pritiskom i na slatkim mukama. Pod pritiskom jer bi Inter po prvi put mogao završiti sezonu (čak i osvojiti titulu), a da ne pobijedi nijednom Juventus, Milan i Napoli. Gubio je utakmice protiv Juventusa, Milana i Napolija (uz jedan remi). Upravo to je jedina zamjerka navijača Intera svom treneru – da Inter nije pokazivao dovoljno u direktnim duelima sa najvećim rivalima, a znamo da su rane iz tih utakmica najdugovječnije.
Inter ima fantastičnu sezonu. Prvi su na tabeli, sa najboljim napadom u ligi (57 golova), prošli su u polufinale Kupa Italije gdje ih čeka sjajni Como, te su izborili šesnaestinu finala Lige prvaka gdje će za četiri dana gostovati kod Bodø/Glimta u Norveškoj. Na 12 su utakmica u nizu bez poraza u Seriji A (11 pobjeda i 1 remi) i večeras ulaze kao favoriti.
Chivu je na slatkim mukama jer se u tim vraćaju i Calhanoglu i Barella, iako su Zielinski i Sučić odradili vrhunski posao u njihovom odsustvu. Bit će teško odlučiti ko započinje utakmicu.
Inter ulazi s jasnom idejom. Sistem 3-5-2 donosi širinu kroz bekove, stabilnost u sredini i konstantnu prijetnju kroz Lautara.
Crno-plavi žele kontrolu.
Žele posjed.
Žele da utakmica ide njihovim tempom.
Juventus prolazi kroz turbulentan period. Ponovo su mijenjali trenera, dobili novog sportskog direktora, rokade u upravi, mnogo novih igrača koji još nisu pokazali ono što se od njih očekuje. Ali Juventus je i dalje Juventus. Ove sezone su nepredvidljivi.
Znaju odigrati fenomenalnu utakmicu i ne pobijediti.
Znaju podbaciti, a ipak na kraju izaći kao pobjednici.
Juventus nikada nije bio ekipa koja mora dominirati da bi pobijedila. Fleksibilna postavka, čvrsta defanziva i brza tranzicija ostaju njihov zaštitni znak.
Torinski klub zna čekati.
Zna preživjeti pritisak.
I zna kazniti jednu grešku.
Derby d'Italia je naziv koji je Gianni Brera, jedan od najistaknutijih italijanskih novinara svih vremena, dodijelio ovoj utakmici 1967. godine. Od tada do danas status najznačajnije utakmice u italijanskom fudbalu nikada se nije promijenio. Forma, taktika, pozicija na tabeli ili vrijednost igračkog kadra nikada nisu igrali presudnu ulogu u ovom susretu. Kada izađu na teren, navijači i jednih i drugih očekuju samo jedno – pobjedu protiv najvećeg rivala.
Neki su išli toliko daleko, pogotovo nakon Calciopolija, da su tvrdili kako je pobjeda nad večerašnjim rivalom vrednija od samog Scudetta. Derby d’Italia je znao spašavati sezonu.
Calciopoli je produbio jaz.
Oduzete titule, presude, optužbe – sve je to ostalo u kolektivnom pamćenju.
Zaključak
Inter želi potvrdu dominacije.
Juventus želi povratak autoriteta.
Jedni igraju za titulu.
Drugi za identitet.
Derby d’Italia nikada nije obična utakmica.
Nikada i neće biti.
Ciao, Italia.
Piše: Mirnes Zukić
