Value loyalty above all else.
Engleska fraza koja govori o tome kako je lojalnost najvažnija i kako ista mora biti visoko cijenjena.
Kapiten NK Čelik iz Zenice, Kenan Horić, možda je ponajbolji primjer odanosti i lojalnosti svome gradu i klubu, čovjek je to koji je ostao dosljedan i vjeran svojim korijenima.
Hora, kako ga njegova čaršija zna, čovjek je o kojem “na svakoj adresi” na kojoj je stanovao (čitaj nastupao) možete čuti samo dobro.
Ipak, kako kažu, a uvjerili smo se više puta u tačnost ove tvrdnje – najteže je uspjeti u svojoj mahali, a Hora je uspio…
Ovo je priča o čeličnom kapitenu.

U Zenici ga znaju svi.
Ne Hora nije poznat zbog dobro osmišljene reklame, čestih medijskih istupa ili intervjua sa društvenih mreža, nego zbog onoga što ostavlja iza sebe, kako na terenu, tako i van njega.
Kenan Horić je sportista kojeg ne definišu samo utakmice, već i način na koji se odnosi prema ljudima, obavezama i odgovornosti koju nosi kapitenska traka.
Kada pričate o njemu, put koji je prešao izgleda tako jednostavan za opisati i gledati sa strane ali izuzetno težak za proći
Rad, disciplina, kontinuitet. To su tri riječi kojima se ponajbolje može opisati britki stoper i sjajni defanzivac crno-crvenih. Čovjek koji svoj životni put gazi bez velikih riječi i bez potrebe da se nameće, i upravo u tome je njegova snaga i njegova prepoznatljivost.

Hora dosljedno svojim primjerom ponavlja ono što je i dokazano u praksi – jednostavno ne postoji prečica do uspjeha. Postoji samo svakodnevni trud i rad, ponavljanje, odricanje i spremnost da se izdrži i kada ne ide.
Upravo tu leži njegova najveća vrijednost, ne u spektakularnim potezima na utakmicama Čelika ili pompeznim medijskim naslovima, već u njegovoj karakternoj ali i sportskoj osobini – pouzdanosti bez premca.
Treneri znaju šta od njega dobijaju, a saigrači znaju da se na njega uvijek i bezuslovno mogu osloniti. Navijači znaju da će njihov kapiten uvijek dati maksimum, bez obzira na protivnika, teren ili okolnosti.
Dres se, kako je i sam imao običaj reći, ne dobija po rođenju, nego po znoju prosutom na treningu.

U Čeliku to pravilo ima posebno značenje, jer ovdje se ne živi od stare slave, niti se mjesto u timu nasljeđuje. Svaka minuta na terenu mora se zaslužiti, predanim treningom, svakim požrtvovanim duelom, povratkom u odbranu ukoliko ste napadač, ili odlaskom u napad ako ste defanzivac, bodrenjem mladih ako ste iskusni ili donošenjem svježine ako ste mladi.
Ko sve ovo ne razumije, u Zenici jako brzo ostane po strani. Hora je to shvatio rano i od toga nikada nije odstupio. Zato je i postao kapiten, zbog odnosa prema klubu, navijačima i gradu, ali ponajviše zbog odnosa prema njemu povjerenim zadatcima i obavezama.

Kapitenska traka kod njega nije ukras, nego podsjetnik na odgovornost. Prema klubu, prema saigračima, prema tribinama. U svlačionici je miran autoritet, na terenu izuzetan korektivni faktor, a u kriznim momentima Hora je neko ko obavezno preuzima teret na sebe.
Posebno mjesto u njegovoj priči zauzimaju navijači a posebno među njima oni najvjerniji – Robijaši. Njihova podrška, kako je često znao reći, nema cijenu.
I zaista, teško je govoriti o Čeliku bez njihove uloge. Oni su konstanta u svim fazama, i u danima borbe za vrh, i u sezonama preživljavanja. U takvom ambijentu, igračima nije dopušteno da se štede. A Hora to najbolje razumije. Njegova igra često je ogledalo energije s tribina – borbena, direktna, bez kalkulacija.
Upravo ta veza između terena i tribina čini njegov status posebnim. Nije distanciran, nije nedodirljiv, nije izdvojen. On je dio tog svijeta, dio svoje čaršije, i baš zbog toga se njegova priča doživljava kao autentična, a ne kao marketinški narativ.
Kenan Horić je primjer da se u domaćem fudbalu i dalje može graditi karijera na radu, karakteru i lojalnosti, karijera bez buke, bez potrebe da se stalno bude u centru pažnje.
Njegova snaga je u kontinuitetu, a vrijednost u dosljednosti, i njegova priča kao da govori – fudbal je maraton a ne sprint, a u tom maratonu, Hora je odavno pokazao da zna držati tempo.
Hora je posebni kapiten, ne samo po traci, nego po svemu što ona simbolizira.


