Depolitiziran klub, čist račun i vječna ljubav – put koji vodi prema ostvarenju sna!
Ima vijesti koje naprosto udare, “spucaju” kao grom iz vedra neba i ma koliko se vi nadali, radili na na stvarima i poduzimali mjere da do njih dođe, one vas opet iznenade i zateku. Takva je bila i vijest iz januara 2017. godine da je Nogometni klub Čelik iz Zenice dobio novi statut.
Dobio. To zvuči kao da je neko nešto poklonio. Dao. Omogućio ili uručio.
A istina je bila potpuno suprotna i naprosto nespojiva sa riječi DOBIO.
Statut je doslovno otet iz kandži sistema koji je godinama sisao Čelik, a mahom, izuzev glasova onih najbučnijih među najvjernijima dok je klub krvario, Zenica je šutila. Trajalo je to, ta borba za ono najvrijednije u očima najiskrenijih duge tri godine borbe. Tri godine sastanaka, nevjerovatnih pritisaka, izrečenih i napravljenih ucjena, mnogo ismijavanja, i nebrojena podmetanja. Tri godine u kojima su jedini konstantni bili oni koji nikada nisu ni otišli, oni najiskreniji, Čelikovi navijači.
Robijaši.
Novi statut nije bio papir. On je svojevrsna linija razdvajanja. Taj akt podijelio je sve na prije i poslije. On je jednostavno postao manifest i poruka da Čelik nikada više neće biti politički plijen, neće se koristiti kao privatni bankomat i neće doći u ruke onih koji će ga koristiti kao alat za dnevne interese. Bio je odluka da klub pripada onima koji ga vole i koji su spremni da mu daju, a ne onima koji ga koriste i koji od njega žele samo da uzimaju.
Petog januara 2017. godine, svi prisutni članovi Skupštine jednoglasno su glasali za novi statut. Jednoglasno. To se u Bosni i Hercegovini nikada ne dešava slučajno. To se dešava kad istina postane preglasna, presnažna i preočita da bi se ignorisala. Prvi predsjednik privremenog Upravnog odbora bio je Selvedin Šatorović, ali istinski vlasnici tog trenutka bili su ljudi na tribinama.
„Ne mogu da ne kažem da u zadnjem periodu je klub bio u raljama politike, pogrešne politike, a koja ga je dovela do kolapsa. Zahvalnost dugujem timu koji je preuzeo odgovornost, gradonačelniku, svim ljudima dobre volje koji napokon žele da pomognu NK Čelik. Klub koji preko dvije godine nije imao predsjednika, niti Upravni odbor, možete misliti kako je mogao funkcionisati… Kroz skupštinu koju sam vodio, klub nije mogao funkcionisati, a iluzorno je govoriti o komitetu za hitnost koji, također, nije mogao upravljati klubom“, izjavio je Bradarac.
„Tehnički odbor će u skladu sa novim statutom organizovati najbolje što može novu Skupštinu kluba za šest mjeseci. Građanima želim poručiti da je klub sada naš, svih građana i neopterećen je politikom i ono što nam preostaje je rad, rad i samo rad. Pozivam sve navijače da se učlane u klub i na taj način pomognu rad“, rekao je Islambegović.
“Bit ću optimističan i reći da za Čelik stižu bolji dani. Vraća se famozna zenička publika na stadion koja zaista pravi razliku. Ovim putem želimo i da vratimo povjerenje građana i pozovemo ih na utakmicu da nam zajedno pomognu da izgradimo novi Čelik i novu priču. Bit će jako teško, ovaj statut ne donosi novac, ne rješava sve probleme, ima mnogo posla, ali imamo dobru podlogu i optimizam. Čelik možda neće biti odmah šampion, ali ta pretpostavka sada ima dobru podlogu”, rekao je Ajanović koji je na večerašnjoj skupštini kluba predstavio novi statut kluba.
I tada je počela nada.
Ali.
Investitor koji je obećavao sve a napravio je samo probleme
Samo godinu dana kasnije, 8. januara 2018. godine, Čelik je ponovo stajao na raskršću. Skupština je odobrila ulazak Han grupacije. Tada je to izgledalo kao spas. Danas znamo – bio je to najskuplji pogrešan korak u modernoj historiji kluba.
Priče o milionima, akademiji, vrhu bh. fudbala… Sve je zvučalo lijepo. Prelijepo. Investitor sa 70 posto upravljačkih prava, grad sa simboličnih pet, klub sa pet, povjerioci sa dvadeset. Čelik je, u ime “budućnosti”, praktično dao ključeve kuće strancu.
A stranac je kuću ostavio razvaljenu.
Olgun je Zenicu posjećivao rijetko, upravljao iz daljine, dovodio ljude bez veze sa našim gradom, klubom i njegovom dušom. Rezultati su bili loši, a organizacija možda još i gora, a ovaj “famozni investitor” napravio je i jednu od najvećih sramota navijačima, poražavajući i ponižavajući neodigrani susret na Grbavici. Taj 3:0 poraz za zelenim stolom nije bio poraz na tabeli.
Bio je to poraz časti.
Kada je Han grupacija otišla, nije se samo povukla. Ostavila je 2,9 miliona maraka novog duga, raskopane kancelarije i klub na koljenima. Krivci su, naravno, bili svi, osim njih samih.
Čelik je opet bio na dnu.
Opet su rukave zasukali jedini kojima Čelik nije samo nešto za što se uhvate kako bi ostvarili lične interese ili manipulisali masama – njegovi Robijaši.
Odluka koja je boljela, ali je spasila sve
Ljeto 2020. nije donijelo euforiju. Donijelo je istinu. Novi ljudi, novi Upravni odbor, mladi i energični Armin Gafurović na čelu – i najhrabrija odluka donesena u historiji kluba: Čelik kreće od najnižeg ranga.
Ne zato što mora. Nego zato što želi preživjeti.
Počela je misija spašavanja simbola i prve ljubavi Zeničana.
Manji troškovi takmičenja i domaći igrači. Fokus na omladinu, prazna i čista knjiga, i što je najvažnije čista savjest. Bila je to odluka razuma, ali i odluka koja je testirala svačiji ego, ali ljubav je bila jača, ljubav prema Čeliku i borba za njegov spas.
I baš zato – bila je ispravna.
Kada podrška grada nije došla kako je obećano, Armin Gafurović i njegov tim u upravi kluba su se povukli, bez buke, bez fotelja i bez interesa. I to je, možda, bila još jedna lekcija šta znači voditi klub bez politike.
Dolazak Denisa Mušovića i novog UO-a označio je fazu u kojoj Čelik više nije tražio spas, nego plan.
Reprogram – temelj svega
- januar 2021. godine mora biti zapisan zlatnim slovima. Potpisan je reprogram s Poreznom upravom FBiH. Kamate od preko pet miliona maraka – otpisane. Glavnica – jasno definisana. Grad Zenica preuzeo obavezu plaćanja u ratama.
To nije bio samo finansijski dokument. To je bio dokaz da se Čelik može voditi odgovorno.
A onda, teren i borba, ali slatka, kao kakva ljubavna priča.
Uslijedila je Kantonalna liga. 16 pobjeda, 2 remija, bez poraza. Gol-razlika 65:5. Tribine pune. Zenica se vratila na stadion, iako je rang bio najniži. Jer Čelik nije rang – Čelik je identitet.
Povratak dostojanstva
Druga liga Centar donijela je teži nogomet, ali i rast. Prva liga Federacije BiH donijela je realnost – tešku, prljavu, zahtjevnu. Ali Čelik je bio spreman. Nije najskuplji ni najglasniji. Ali jeste sasvim sigurno najorganizovaniji, a od tada pa do danas taj organizacioni aspekt je u kontinuiranom progresu.
Projekti “Dvanaesti igrač” i “Vjerni navijač” nisu bili marketinški trik, to su bili dokaz da navijači ne žele samo da gledaju, oni u Zenici žele da učestvuju i da budu aktivni sudionici spasa svoje prve ljubavi.
Pobjeda protiv Sarajeva u Kupu BiH, pred više od 10.000 ljudi, bila je simbol. Nije to bila samo eliminacija još jednog fudbalskog velikana i skupe ekipe. Bio je to trenutak kada je cijela zemlja ponovo pogledala prema Bilinom polju i rekla: “Čelik se vratio.”
2026. – blizu sna
Danas, 4. februara 2026. godine, Čelik nije bajka. Nije doduše još uvijek osiguran povratak u elitu. Ali Čelik i sva priča oko njega je zasigurno najzdraviji projekat koji je ovaj grad imao u posljednjih 20 godina.
Račun kluba je odblokiran a svi drugi projekti vezani za sanaciju duhova prošlosti ili su riješeni ili su pred samim završetkom procesa. Dugovi su stvar prošlosti. Povjerioci imaju dogovore o izmirenju ili su izmireni u potpunosti. Plata više ne kasni. Transparentnost je u ovom zdravom Čeliku pravilo, a ne izuzetak.
I ono najvažnije – samo 13 utakmica u Prvoj ligi Federacije BiH dijeli Čelik od povratka u najviši rang.
Trinaest utakmica između sna i stvarnosti, pepela i povratka. Između svega što je bilo pogrešno i svega što se danas radi ispravno.
Čelik danas nema gazdu i nema političkog mentora. Nema skrivenog investitora kojem se polažu računi i pita ga se za dozvolu.
Čelik je ponovo ujedinio grad, ima iza sebe one koji ga nikada nisu napustili – vjerne navijače, ima i čistu, lijepu bez mrlja ispisanu knjigu, i ljubav spremnu da dijeli sa svima koji mu je pruže.
A to, u Zenici, uvijek bude dovoljno.
Neke klubove možeš ugasiti.
Neke možeš pokrasti.
Neke možeš poniziti.
Ali.
Čelik ne možeš slomiti.
Jedan grad, jedan klub, vječna ljubav!
