Bosanskohercegovački trener Miron Muslić u vrlo kratkom vremenu izrastao je u jedno od najzapaženijih imena njemačkog nogometa. Gostujući u podkastu Phrasenmäher, govorio je o svom profesionalnom putu, ličnoj priči, trenerskim uzorima i podršci supruge, koja je imala ključnu ulogu u njegovom uspjehu.
Kao šef stručnog štaba Schalke 04, Muslić je klub doveo na vrh tabele 2. Bundesliga i pretvorio nekadašnjeg velikana u ozbiljnog kandidata za povratak u elitni rang. Za svega sedam mjeseci uspio je stabilizirati ekipu i vratiti optimizam među navijače.
„Ne možete osvajati bodove ako stalno primate po tri gola. To mogu samo izuzetni timovi poput Bayerna, koji postižu četiri. Prvo smo morali učvrstiti ekipu i to je bio ključ svega“, objasnio je Muslić.
Brojke potvrđuju njegove riječi – nakon 19 kola Schalke je primio svega 12 golova, što predstavlja najbolji defanzivni učinak u ligi.
U razgovoru se osvrnuo i na razlaz s Plymouth Argyle, naglasivši da razlog nije bio sportski rezultat, već neuređena klupska struktura. Kako je rekao, nedostatak sportskog direktora i jasnog plana onemogućavao je ozbiljan rad u Championshipu.
Posebno emotivan dio intervjua bio je posvećen njegovom djetinjstvu, koje je proveo kao ratna izbjeglica u Austriji. Prisjetio se života u skučenim uslovima u Innsbrucku, kada je stan bez osnovnih pogodnosti predstavljao veliki korak naprijed za njegovu porodicu.
„To iskustvo me oblikovalo. Naučilo me smirenosti i pomoglo mi da uvijek ostanem čvrsto na zemlji“, istakao je Muslić.
Govoreći o trenerskim uzorima, naglasio je da je najveći utjecaj na njega imao Ralf Rangnick, čije ideje i danas koristi u svakodnevnom radu, smatrajući ga čovjekom ispred svog vremena.
Na kraju se dotakao i privatnog života, posebno ističući ulogu supruge Ensade, za koju kaže da je njegov najveći oslonac i bez koje ne bi postigao ono što danas ima.
Muslić je rodni Bihać napustio sa deset godina, izbjegavši u Austriju, gdje je započeo svoj put u nogometu. Prije ozbiljne trenerske karijere radio je kao pedagoški pomoćnik i nastupao za amaterske klubove, dok su ga prve prilike u profesionalnom svijetu odvele do Rieda, FAC-a, Cercle Bruggea i na kraju Schalkea.
