Rijetke su one sezone koje ostave trag ne samo u klupskoj statistici nego i u srcima navijača. Sezona 2000/01 za AS Romu bila je upravo takva – epizoda prepunih tribina, neizvjesnih večeri i konačnog slavlja koje se dugo čekalo. Roma je te godine osvojila Scudetto, treću titulu prvaka Italije u historiji kluba, i prvu nakon čekanja dugog 18 godina.
Pod vodstvom strogog ali vizionarskog trenera Fabija Capella, ekipa iz Vječnog grada izgradila je tim koji je kombinovao iskustvo, taktičku disciplinu i golgeterski instinkt. Liga je završena sa 75 bodova, uz 22 pobjede, 9 remija i samo 3 poraza, a Roma je nadigrala najjače protivnike zahvaljujući konstantnoj igri i srcu koje se vidjelo u svakom sudaru.
Ekipa? Ili ipak individualni kvalitet?
Capello je imao sjajnu ekipu. Uigranu, fizički dominantnu ali prije svega punu individualnog kvaliteta. Izdvajamo pet vjerovatno ključnih Capellovih legionara.
Kapiten i maestro – Francesco Totti bio je prava srž ovog tima. Kao kapiten, Totti nije bio samo vođa, nego kreator igre koji je čitao mečeve unaprijed. Njegova sposobnost da pokrene napad ili pronađe rupu u odbrani bila je presudna tokom čitave sezone, a rezultati su to i potvrdili.
Gabriel Batistuta je bio udarna igla Rome. Argentinski „Bati“ bio je golgeter bez premca, pogađajući mrežu protivnika sa silinom i preciznošću koja je donosila ključne bodove Rominom pohodu na titulu. Njegova preciznost i snaga šuta tjerali su protivničke golmane da ga se boje.
Vincenzo Montella, donio je brzinu i oštru završnicu kada je tim bio pod pritiskom. Njegovi golovi često su značili promjenu momentumа i osvajanje ključnih bodova, posebno u duelima gdje se mreža činila nedodirljivom.
Walter Samuel, dolaskom iz Argentine, donio je čvrstinu Rominoj odbrani. Njegova odlučnost i agresivna igra postavili su standard koji je pomagao Rominim bekovima da ostanu kompaktni pred najopasnijim protivnicima.
U odbrani Roma je imala i nezamjenjivog Cafu-a, brazilskog ratnika, koji je brzo postao miljenik Olimpica. Njegova neumorna trka uz desni bok, razigranost i iskustvo podizali su ekipu svaki put kada je najviše trebala energiju.
Rimljani ipak nisu bili uspješni na svim frontovima
Sezona nije bila samo u znaku Rome i slavlja. U kupu Italije Roma je završila svoj put već u šesnaestini finala, završivši takmičenje prije očekivanog – njihov put zaustavila je Atalanta, nakon što je Roma imala 1:1 na svom terenu u uzvratu su poraženi i izgubili ukupno 5:3.
U UEFA Kupu (današnjoj Evropskoj ligi), Roma je 2000/01 imala obećavajući start, uključujući i uvjerljivu pobjedu nad Nova Gorica (7:0) u prvom krugu, ali evropska bajka stala je u četvrtfinalu nakon dvomeča sa Liverpoolom. Nakon minimalne pobjede u Engleskoj, Roma nije uspjela da potvrdi prednost kod kuće i ispala je sa ukupnih 2:1.
Ali u srcima navijača – to što se dogodilo u Serie A potpuno je zasjenilo ranija ispadanja iz kupova. Pred više od 70.000 ljudi na Stadionu Olimpico, Roma je u posljednjem kolu pobijedila Parmu 3:1, a golovi kapetana Tottija, Montelle i Batistute bili su trenutci iskri koje su rasplamsale vatru na tribinama i označile povratak titule u Rim.
Sezona 2000/01 ostala je ne samo kao statistički uspjeh, nego kao trenutak kada su emocije, vjernost navijača i nogometna umjetnost spojili svoje snage. To je bio Scudetto koji se pamti, titula koja je zauvijek urezana u klupsku i navijačku memoriju.
Piše: Mustafa Šehić
