Naš portal imao je priliku da razgovara s jednim od najperspektivnijih atletičara u BiH, Zeničaninom Enharom Mahmićem. Enhar je na Otvorenom prvenstvu Beograda za seniore kuglu težine 6 kg bacio na dužinu od 18.31 m i tako za 2 cm premašio normu potrebnu za Svjetsko prvenstvo u Oregonu (SAD).
Pozdrav, Enhare, hvala ti što si izdvojio vrijeme da razgovaraš za naš portal. Predstavi nam se ukratko za dio čitatelja koji te možda ne poznaje.
Zovem se Enhar Mahmić, imam 17 godina, bavim se atletikom, disciplinom bacanje kugle, i član sam atletskog kluba Zenica. Atletika je veliki dio mog života i svakodnevnice. Iza mene su brojna takmičenja, državni rekordi i medalje, a cilj mi je stalno napredovati i dostojno predstavljati Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj sceni.
Ispunio si normu za Svjetsko prvenstvo već u januaru ove godine iako je rok bio do 26.7. ove godine. Kakav je osjećaj i jesi li vjerovao da možeš ostvariti ovaj rezultat?
Osjećaj je stvarno poseban. Iako je rok bio tek krajem jula, uspio sam normu ispuniti već u januaru, što mi daje dodatno samopouzdanje. Vjerovao sam da mogu jer smo mnogo radili na treninzima, ali opet kad se to stvarno desi – bude još draže. To je potvrda da rad, disciplina i strpljenje daju rezultate.
Šta očekuješ od predstojećeg Svjetskog prvenstva i kakav će biti plan priprema? Nastavljaš li s treninzima kao do sada ili ćeš imati poseban režim?
Od Svjetskog prvenstva očekujem prije svega dobro iskustvo, jaku konkurenciju i priliku da dam maksimum. Pripreme nastavljamo ozbiljno, ali uz poseban režim rada, više pažnje na tehniku. Cilj je da u najboljoj mogućoj formi dočekam Svjetsko prvenstvo.
Prošle godine osvojio si zlato na EYOF-u (također prva zlatna medalja u historiji BiH u pojedinačnom sportu). Kakva su sjećanja na to takmičenje?
EYOF je jedno od najljepših iskustava u mojoj karijeri. Osvojiti zlato i donijeti prvu pojedinačnu zlatnu medalju za BiH je nešto što se ne zaboravlja. Taj osjećaj ponosa, emocija i odgovornosti prema državi mi je dodatna motivacija da nastavim još jače.
Kako se rodila ljubav za atletikom? Tko je prepoznao tvoj talent ili si se sam odlučio oprobati?
Ljubav prema atletici je bila preporukom babinog i trenerovog prijatelja i tako je postala neizmjerna ljubav prema bacanju kugle.
Tko ti je uzor, a tko najveća podrška na tvome putu?
Moj najveći uzor je moj trener Hamza Alić. On je prošao vrhunski nivo atletike i tačno zna šta je potrebno da bi se došlo do rezultata. Od njega svakodnevno učim, kako tehnički tako i mentalno. Osim njega, veliku podršku imam od porodice, kluba i svih ljudi koji stoje iza mene i vjeruju u moj rad.
Koji su ti planovi i ciljevi za budućnost?
Planovi i ciljevi u budućnosti su mi da nastavim raditi vrijedno i ispunjavati norme za svjetska i evropska takmičenja.
Hvala, Enhare, na razgovoru, želimo ti sreću na budućim takmičenjima.
