U nogometnim kuloarima često čujemo frazu da je klub dao igraču “sve”.
Kad čujete tu izlizanu frazu u pozadini možete očekivati sljedeći scenarij: Klub je primijetio nekog momka u svom ili tuđem omladinskom pogonu, odlučio da da šansu tom momku, uštedi sebi novac koji bi bio potrošen na neko provjereno ime, napravi sebi valjan alibi za lošije rezultate i potencijalno nešto zaradi. Naravno, uvijek treba spomenut hrabrost onih koji odluče dat šansu nekome kome bi jedna povreda, djevojka, porok mogao završiti karijeru već sutra ali je sam ugao gledanja na situaciju totalno pogrešan…
Široki auditorijum mora shvatiti da nijedan nogometaš ne dobija šansu zato što je lijep, što ima lijepe oči ili jer je dobra osoba. Klubovi “guraju” omladince zarad svoje koristi, jer je svaki od njih pokazao iznadprosječnost u odnosu na svoju generaciju i priliku da i klub jednog dana “hajruje” nešto od njega.
Stoga, kad naredni put pomislite ili pročitate tezu da je određeni klub dao nekome “sve” sjetite se da su klubovi kolektivi kojima je jedan od ciljeva profit, a ne humanitarne organizacije. Vođeni tom mišlju ovakve situacije ocjenite kao transparentnu razmjenu dobara, današnji nogomet nema vremena za romantiku, nažalost.
Piše: Sead Smajić
