Zinedine Zidane je godinama slovio za jednog od najstiliziranijih, najutjecajnijih i najprepoznatljivijih fudbalera svoje generacije. Njegova elegancija, smirenost i nevjerovatna inteligencija u igri učinili su ga simbolom sporta, a mnogi ga i danas svrstavaju među najbolje vezne igrače svih vremena.
Kao lider zlatne francuske generacije, predvodio je reprezentaciju do titule svjetskog prvaka 1998. i evropskog prvaka 2000. godine, dok je na klupskom nivou s Real Madridom osvojio Ligu prvaka.
Nakon završetka briljantne igračke karijere, Zidane je vrlo brzo dokazao da posjeduje podjednako impresivan trenerski talenat. Upravo je on vodio Real Madrid do tri uzastopne titule Lige prvaka – podviga koji nikada ranije nije ostvaren u modernom fudbalu.
Iako je trenutno bez angažmana, već mjesecima kruže glasine da bi mogao preuzeti francusku reprezentaciju.
Bez obzira gdje će nastaviti karijeru, Zidaneov glas u svijetu nogometa i dalje ima veliku težinu. U jednom nedavnom intervjuu otkrio je nešto što je iznenadilo mnoge – odgovor na pitanje je li oduvijek želio biti najbolji.
“Naravno da sam težio tome. Radio sam naporno, ali nikada nisam bio najbolji. Nisam bio ni u prvih pet. Možda sam negdje među dvadeset”, izjavio je Zidane, što je izazvalo iznenađenje među prisutnima.
Novinara je potom zanimalo koga on smatra najvećima u historiji.
“Stavio bih ih malo više od pet: Pele, Maradona, Cruyff, Di Stéfano, Platini, Messi, oba Ronalda i Enzo Francescoli.”
Posebnu pažnju privuklo je ime Francescolija, ali Zidane nikada nije skrivao koliko ga cijeni. Legendarni urugvajski napadač, koji je ostavio snažan trag tokom 80-ih i ranih 90-ih igrajući za Marseille, River Plate, Torino i Cagliari, bio je njegov veliki idol. Zidane je čak svom sinu dao ime Enzo – upravo po Francescoliju.
