Čelik. Pet slova koja su kroz decenije koje su iza nas oblikovala identitet jednog grada. Pet slova koja su izrasla u simbol radničkog ponosa, akt kolektivne svijesti i onog neobjašnjivog osjećaja pripadnosti koji nadilazi fudbal. Pet slova koja su, svako na svoj način, duboko urezana u biografiju naše Zenice, one kakvom je bila, kakvom je se rado sjećamo i kakvu je želimo vidjeti. Naše Zenice. Crno-crvene.
Ovaj grad i ovaj klub oduvijek su bili međusobno uslovljeni, sinergija koja veže jedan grad i jedan klub možda nigdje nije prisutna i primjetna kao ona promatrana u kontekstu Zenice i Čelika.

Kada je Čelik jak, kada Čelik generiše pozitivne stvari i odiše pozitivnom energijom, cijela Zenica diše punim plućima. Kada je klub u problemima, kada se nalazi u stanju koje nije ono kakvim ga Robijaši i građani našeg grada žele vidjeti, cijeli grad to osjeti. Primjeti se to na ulicama, u svakodnevnim razgovorima, u energiji koja ne(a)staje iz svakodnevice. Zato se danas, kako se uvijek trebalo, naprosto mora razumjeti da oporavak Čelika nije samo fudbalska stvar. To je pitanje identiteta Zenice.
Čelik je temelj, ali i svojevrsni orijentir. Možemo ga promatrati ili doživjeti kao znak pored puta koji pokazuje gdje se Zenica nalazi u sopstvenoj slici. Kada klub napreduje, pokreće se cijeli sportski život Zenice, od rukometa, koji je na Papirnoj nekad imao evropski sjaj i na kojem su stasale i odrastale generacije Zeničana, preko atletike koja čeka novu generaciju budućih olimpijaca, da nastave dobro utabani sjajni put kojim su hodali Elvir Krehmić i Hamza Alić, dva imena globalnog nivoa, i da uz sjajne Pezera i Tuku stasaju novi prvaci, pa do ragbija, sporta koji je upravo u Zenici pronašao svoj pravi dom i mjesto kojem pripada. Nije slučajno da su najznačajniji zenički sportski uspjesi često dolazili u vremenima kad je Čelik bio stabilan i jak. Klub je, svjesno ili ne, uvijek bio svojevrsni lakmus papir stanja duha ovog grada.

Oživljavanje Čelika nije samo pitanje finansija ili infrastrukture. To je pitanje uspostavljanja sistema vrijednosti. Ako Zenica želi naprijed, mora ponovo uspostaviti odnos prema radu, disciplini i zajedništvu, a to su upravo one vrijednosti koje su Čelik nekada činile velikim. Jer ovo nije priča o nostalgiji, nego o govor o kontinuitetu i identitetu. Nije cilj vraćati se u prošlost, nego iz prošlosti izvući ono najbolje i graditi ljepšu budućnost. Za sve.
Sport u Zenici nije nikada bio tek puki hobi. On je bio svojevrsni refleks društva, dio one fraze “hljeba i igara”. Sjetimo se i oživimo u nama ona vremena kada su ljudi osjećali ponos na svoj grad, i kada je klub imao karakter. U vremenu kada se traži davno izgubljeno povjerenje, nađimo smisao u zajedničkom djelovanju, i budimo sigurni Čelik može ponovo biti ta tačka okupljanja ne samo za navijače, nego za cijelu zajednicu, ne samo za Zenicu, nego za sve one čije je srce crno-crveno, ma odakle dolazili i ma kojim se imenom zvali.

Zenica zasigurno ima potencijal da oživi sve svoje sportske grane, rukomet, odbojku, atletiku, ragbi, karate, boks, tenis, biciklizam…
Ali da bi se to desilo, mora se stvoriti energija, a ta energija uvijek počinje od jedne iskrene priče. U ovom gradu, u ovom društvu i ovom vremenu, ta priča se zove Čelik.
Oporavkom Čelika ne vraćamo samo fudbal u Zenicu, ne vraćamo samo navijače na stadion ni crno-crvenu rijeku na Bulevar uoči susreta Čelika. Vraćamo vjeru u proces, vjeru u kolektivni napor i u ono zajedničko “mi” koje je Zenicu uvijek izdvajalo od drugih. Vraćamo smisao međusobnog pomaganja i ideju da promjene ne dolaze odozgo, nego od nas samih i da uvijek treba vjerovati.
Zenica se neće promijeniti preko noći. Ali može početi, kroz klub koji je uvijek bio više od igre, jer Čelik nije samo fudbalski tim. On je i najveće i najvjerodostojnije ogledalo Zenice. A kad se čovjek pogleda u ogledalo, ima dvije opcije, da se skloni od istine, ili da je konačno prihvati i počne nešto mijenjati.
Nama se naša slika u ogledalu dopada. Miriše.


