Večeras je u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici održana redovna Skupština NK Čelik.
Na dnevnom redu bio je između ostaloga bio je izvještaj Upravnog odbora, Nadzornog odbora i Omladinskog pogona.
Na kraju pod tačkom razno, za govornicu je izašao Generalni direktor Emir Čerim, koji je tom prilikom u emotivnom govoru obavijestio sve članove i navijače Čelika da je podnio ostavku nakon pet godina na ovoj poziciji:
“Čelik. Metal od kojeg se grade mostovi, nose stubovi, brane najveće sile prirode. Čelik nije obična ruda – on je spoj snage i otpornosti, ali i procesa koji ga oblikuje. On se ne rađa snažan, on se kuje, kali, gori u pećima dok ne izbaci svu nečistoću iz sebe. Tek kroz vatru, udarce i hlađenja postaje ono što jest – najčvršća tvar koju čovjek može oblikovati vlastitim rukama. Čelik znači istrajnost, simbolizira pobjedu nad lomljivošću i slabostima. Njegove osobine – čvrstoća, izdržljivost, otpornost na vrijeme i udarce – postaju metafora za svaku borbu koja traje uprkos svim protivnicima, spoljašnjim i unutrašnjim.
Zenica je grad čelika, ali i grad gdje se rodila sportska priča koja daleko prevazilazi dimenzije igre s loptom. NK Čelik se kovao i kalio kroz decenije, prolazeći kroz vatru politike, udarce domaćih izdajnika, hlađenja od strane onih koji su trebali biti podrška, ali i kroz beskrajnu ljubav navijača.
Borba NK Čelik je kao proces stvaranja metala: kad se sve oko njega raspadalo, kad su ga lesinari krali i paraziti grizli, on se nije slomio. Svaki dug, svaka blokada, svaka sramna odluka pojedinaca bila je samo još jedan udarac čekića na usijanom komadu gvožđa. I baš tada, kroz rane i ožiljke, rađao se pravi Čelik – onaj koji nije samo klub, nego škola života.
Najveća pobjeda ovog kluba nije ni jedna utakmica, ni jedan rezultat na tabeli. Najveća pobjeda je vraćeno povjerenje. Povjerenje koje je bilo izgubljeno, koje je godinama zakopavano pod dugovima, lažima i poniženjima. Ali kad su se na tribine vratila djeca, kad su na Bilinom polju ponovo zasijale oči najmlađih, znali smo da smo izdržali najteži dio kaljenja. Jer kakva je vrijednost čelika ako ne prenosi snagu na one što dolaze?
Čelik je učio generacije da ispravnost, čast i ljudske vrijednosti nisu prazne riječi. Ovaj klub je pokazao da istinska snaga ne leži u novcu ili privilegijama, nego u iskrenosti i ljubavi. I zato nijedna politika, nijedan interes, nijedan „sistem“ nije mogao slomiti ono što je iskovano emocijom.
Ne postoji nijedan klub koji je prošao kroz ovakvu borbu i opstao u ovakvoj državi – nasoj jednoj jedinoj, u kojoj je najteže opstati ako si pošten i prkosan. Ali baš zbog toga ono što smo izgradili nema cijenu i nema presedan. Na svakom od nas je dužnost da nikada više ne dopustimo da izgubimo povjerenje u svoj klub. Od čistačice do predsjednika, svako mora osjećati teret i svetost funkcije koju nosi.
Borili smo se da uvedemo evropski sistem funkcionisanja, izborili skupštine koje cine navijaci, krvarili na ulicama i tribinama, gradili temelje na kakvima počiva većina evropskih klubova. Taj sistem sada imamo – i grijeh bi bio da ga ikada zapostavimo.
Nemojte dozvoliti da borba ljudi koji su nosili najveći teret na svojim leđima bude uzaludna, a kamoli zaboravljena.
Ja sam bio jedan od onih što su pet godina nosili taj teret. I zato danas, sa ponosom, ali i tugom, objavljujem da sam predao ostavku na poziciju generalnog direktora kluba. To je isključivo moja odluka, donesena odavno, ali sam je želio sprovesti tek nakon što ispunim obećanje – da deblokiram račun kluba i ostavim ga na nogama.
Nositi pet godina funkciju u ovakvoj borbi sa neimaštinom i dugovima ostavilo je traga. U meni je nestao žar koji sam nekada imao, i osjećam da ovom klubu sada treba neko s tom novom snagom, istom onom koju sam ja imao na početku. Ostavku ne dajem iz slabosti, nego iz odgovornosti – jer klub mora uvijek biti iznad svih.
Danas ostavljam Čelik bez dugova, bez laži i neizvjesnosti. Ostavio sam mu evropski sistem ulaza, mogućnost da zapošljava ljude, da planira, da diše. Vjerujem da će onaj ko dođe iskoristiti sve te mogućnosti, biti pošten i predan, i da će mu uvijek Čelik biti iznad svega.
Predlažem i da se statut kluba mijenja tako da svako u upravi ima obavezu da godišnje donese konkretan doprinos klubu. Ne zbog sadašnjih ljudi, nego zbog budućnosti – jer svi ćemo mi jednom otići, ali Čelik ostaje vječan.
Hvala vam što ste bili moja podrška i moja kritika, što ste vjerovali kad je izgledalo da je sve izgubljeno. Naš put je trnovit, ali zajedno ćemo jednog dana dočekati titulu. Ako se držimo zajedno, ništa nas neće zaustaviti.
Nadam se da vas nisam iznevjerio.
I za sam kraj:
„Heroji Čelika su oni koje ne pamti naslovnica, nego historija; mi nismo sjaj na trofeju, nego čvrstina u materijalu od kojeg je trofej napravljen.“
Emotivno izlaganje Čerima popračeno je velikim aplauzom prisutnih članova, koji su zahvalni sada već bivšem Generalnom direktoru za sve ono što je uradio u proteklih pet godina za klub s Bilinog polja.
