Matija Matko je ostao u srcima navijača Sarajeva za sva vremena. Njegovim golom u 87. gradskom derbiju aprila 2006. godine, bordo tim je prekinuo niz od šest godina u kojima Sarajevo nije uspjelo savladati Željezničar. Preko noći je postao heroj i tako je i danas. Kad god se spomene Matko, navijači se sjete Grbavice i tog pogotka.
Matija je rođen u Zagorju u mjestašcu Zlatar nedaleko od Krapine. Nogomet je počeo trenirati u lokalnom klubu NK Oštrc, a sa 14 godina je stigao u tadašnju Croatiu. Preko trenera Ilije Lončarevića – trenutno selektora Bahreina – stigao je u Hrvatski dragovoljac. Zabilježio je nekoliko nastupa za prvi tim. Klub je počeo tonuti, ispao je u niži rang, a Matko nije dobivao platu.
U intervju za Sportske.ba Matko se prisjetio igranja za Čelik, te prelaska s Bilinog polja na Koševo što mu navijači kluba iz Zenice nikada nisu oprostili.
U Čeliku je stekao ime i slavu, bio ljubimac navijača ”Robijaša”.
”U Zenicu sam došao sa željom da igram. Vrlo brzo mi je trener Kemal Hafizović pružio šansu, a ja sam je iskoristio. Nakon pola godine, ponovo sam bio pred odlaskom u Japan. Nekoliko dana sam boravio u Cerezo Osaki, gdje je u to vrijeme igrao i Albin Pelak. Međutim, nakon dugotrajnih ljekarskih pregleda, vratio sam se opet u Čelik. Slijedili su odlasci na pregovore svakih šest mjeseci, prvo u belgijski Ostende, pa u Hajduk, ali sam se uvijek vraćao u Čelik. Zenicu i Čelik nikad ne mogu zaboraviti.”
Proveo je Matko polusezonu u CSKA iz Sofije i baš zbog povrede se vratio u BiH.
”U Sofiju me je doveo opet Vukadin, a trener CSKA je bio isto tako sada pokojni Miodrag Ješić. Počeo sam igrati, sve je bilo dobro, a onda sam povrijedio trbušni zid. Stalno sam imao problema s tim. Pokušavao sam opet igrati, ali je sve bilo gore. Mirovanje je bilo jedino riješenje. Kad sam vremeno ozdravio, izgubio sam mjesto u ekipi.”
U Zenici mu nikad nisu oprostili što je obukao dres Sarajeva. Uostalom kao ni kasnije kada je iz Sarajeva otišao u Zrinjski. Ali to je život profesionalnog nogometaša.
”Sarajevo je ipak poseban klub. Veći i od Čelika! Da ne bude pogrešno protumačeno, zaista će Čelik imate posebno mjesto u mom srcu, ali tamo se svakakve stvari dešavaju. Zbog toga klub nikako ne može da se bori za vrh tabele. A ima odlične navijače.”
Cijeli intervju pročitajte na portalu www.sportske.ba
