Optimizam nije privilegija samo onih hrabrih, niti je luksuz onih koji nemaju problema. Optimizam je, ustvari, stav i životni odabir.
Optimizam je vjera, ona tiha, duboka i ponekad tvrdoglava sigurnost da će na kraju sve biti dobro i da će svi ciljevi biti ispunjeni. Optimizam je uvjerenost da vrijedi ustati još jednom, pokušati ponovo, započeti od starta, jer vjerujete u uspjeh.
U svijetu gdje sve češće čujemo komentare i poruke “nema šanse“, “nisi ti za to“, “pusti, odustani“, pojaviti se s vjerom u uspjeh gotovo zvuči kao bunt. Kao provokacija. Kao drskost.
A nije. Vjera u uspjeh je najčistiji oblik ljubavi prema sebi, prema ideji koju nosiš, prema onome što sanjaš, to je i najviši oblik predanosti, posvećenosti i determinacije.
Ne moraš imati sve, ali moraš imati dovoljno svega. A često je dovoljno upravo to da se kreira uspjeh – unutrašnji mir i odlučnost da iz onoga što imaš napraviš ono što želiš. Ponekad je dovoljno samo vjerovati i ostati ustrajan.
Snaga vjere u sportu i izvan njega
Sport nas često uči da nije najjači onaj ko ima najviše, nego onaj ko najviše vjeruje i spreman je najviše da žrtvuje.
Pogledajte najbolje sportiste svijeta. Nisu svi startali iz jednakih pozicija, nisu svi imali najskuplje patike, opremljene dvorane, edukovane trenere ili idealne uslove. Ali ono što su imali bili su snovi, vjera i mentalitet koji ne priznaje odustajanje.
U svlačionicama, pred najvažnije utakmice, često ne odlučuje forma, tada često odlučuje predanost, samopouzdanje i vjera u uspjeh. Vjera u sebe, u tim, u plan i cilj koji je pred vama i za koji vjerujete da je dostižan. Odlučuje ono što nosiš u grudima kada svi drugi sumnjaju.
Optimizam nudi najbistriji pogled
Vjera u uspjeh nije ignorisanje realnosti. To nije glumljenje da je sve idealno.
Ne, baš nasuprot tome, vjera je momenat kada iako znaš da situacija nije savršena, da mnogo toga ne stoji dobro, ti se i dalje ne predaješ. Vjera je kada znaš da su ti šanse male, ali igraš kao da su ogromne. Vjera je kada ne tražiš izgovore, nego rješenja.
A zašto je sve to važno? Jednostavno, živimo u vremenu gdje smo kao društvo skloniji rušenju nego građenju. Gdje će ti prije reći “ne možeš” nego “hajde, pokušaj”.
I zbog toga vjera postaje najvažniji kapital. Možda to jeste kapital koji ne vidimo, ali osjeti se u svakom koraku naprijed.
Vjera pobjeđuje okolnosti
Svi znamo nekoga ko je uspio uprkos svemu. Uspio ne zato što je imao bogatstvo, podršku sistema ili poznanstva, nego zato što je imao ono nešto u sebi. Vjerovao je u uspjeh.
Nerijetko iako je bio sam, iako mu je bilo teško, a Iako su mu zatvarali vrata, nije odustajao. Iako mu nisu davali šansu. Iako mu se smijalo društvo, iako je na stotine puta čuo ono “nema šanse” ili “nećeš uspjeti”.
I upravo ta vjera, uz voljni momentum i predanost čini razliku. Jer snaga ne dolazi iz onoga što imaš nego iz onoga u šta vjeruješ.
Zato, učimo našu djecu da vjeruju, i to ne samo u sebe, nego i jedni u druge.
Pružimo im podršku i kada rezultat izostane, podsjetimo ih da ne vrijede samo kada pobijede, nego i kada se trude. Da njihova vrijednost ne zavisi od plasmana, medalje ili ocjene, nego od karaktera, vjere i posvećenosti!
Jer vjera rađa karakter, karakter gradi kontinuitet, a kontinuitet vodi ka uspjehu. I zato…
Možda danas nemaš sve, ali imaš dovoljno – a vjeruj i radi na tome da inaš sve što ti nedostaje, i uspjeti ćeš!
