Loši trenuci u životu najčešće su rezultat prethodnih odluka, a ništa drugačije nije ni u fudbalu.
Partizan je već godinama bez trofeja, suočen s ozbiljnim finansijskim problemima, a dodatni teret predstavljaju loše procjene kada je riječ o razvoju i prodaji igrača – posebno iz nekada cijenjene omladinske škole, koja se danas nalazi u slobodnom padu.
Jedan od najočiglednijih primjera je činjenica da su crno-bijeli ostali bez ijednog eura zarade od reprezentativaca Srbije – Veljka Birmančevića i Nikole Štulića. Obojica su bez odštete prešli u Čukarički, odnosno Radnički, a kasnije prodani za ukupno 1.750.000 eura. Danas su etablirani igrači u evropskom fudbalu, dok ih Partizan praktično nije ni koristio.
Isti scenarij dogodio se i sa Nemanjom Stojićem i Igorom Zlatanovićem. Prvi je nastupio za Srbiju na Evropskom prvenstvu, dok drugi godinama igra na visokom nivou u Izraelu. Umjesto Partizana, profitirali su TSC i Radnik, koji su ih prodali za više od dva miliona eura.
Lista igrača koje je Partizan prerano otpisao ili loše valorizovao je duga: Ifet Đakovac, Andrej Ilić, Vanja Vlahović, Milan Aleksić, Matija Gočmanac… gotovo svi danas igraju u jakim ligama ili klubovima, a neki poput Aleksića donose milione svojim novim timovima.
Zabrinjava i činjenica da su talenti rođeni 2006. godine – Matija i Andrej Popović, kao i Relja Obrić – otišli iz Humske bez ozbiljnog rada sa prvim timom, a već su standardni u Primaveri italijanskih klubova i na pragu debija za seniore.
Partizan je nekada bio sinonim za izuzetnu omladinsku školu. Danas, međutim, drugi klubovi ubiru plodove njenih pogrešnih procjena.
