Piše: Admir Gluhić
Svjedoci smo kako je fudbal već decenijama unazad postao industrija. Jedan je to pravi i jasno struktuirani biznis koji je na globalnom nivou odavno prerastao svoju prvobitnu zamisao i namjenu – da bude zabava i sporedna stvar na svijetu.
Da ne bude zabune, u uvodu moram naglasiti kako ovo “mali” u naslovu nikako ne označava veličinu kluba nego samo i isključivo finansijsku moć, a nažalost u modernom fudbalu dominiraju na neki način oni koji su finansijski moćni.
Moćni i finansijski jaki klubovi jako često nemaju strpljenje da istrpe proces razvoja mladog igrača. Utrka za rezultatom, prestižom, privlačenjem sponzora i obezbjeđenjem velikih sponzorskih ugovora ne ostavlja im vrijeme da se posvete razvoju mladih talenata.
Previše je iscrpljujući proces bogatim klubovima na najvišem nivou da postepeno mlade uvode u prvi tim, i to iako je neopravdano, na neki način je razumljivo – jer oni to sebi mogu priuštiti.
Ono što nije razumljivo da klubovi u nižim ligama, ili klubovi u društvima u kojima se me ulaže adekvatno i dovoljno u sport ne ulažu dovoljno u mlade kategorije i ulaganje u sve što je vezano za “stvaranje” igrača i cijeli proces i svo vezano osoblje koji uz to ide. Nije to razumljivo, jer manji i finansijski nedovoljno jaki klubovi jednostavno moraju to da rade – to je put do njihove samoodrživosti.
Jednostavno, mali i finansijski manje snažni klubovi nemaju milione kojima mogu da se razbacuju, nego moraju značajan dio rsspoloživog novca da ulože i ulažu u razvoj svoje akademije, jer će im to donijeti dugoročno daleko više benefita.
Kontinuiranim i kvalitetnim radom konačni cilj klubova je da vlastitim skautingom, radom, evaluacijom postojećih i angažmanom novih omladinaca te njihovim stručnim usmjeravanjem dobiju igrače koji će igrati za prvi tim, postati legende ili će pak s druge strane dobro zaraditi njihovom prodajom.
Jednostavno, neko mora brinuti i o budućnosti, a naljbolji način za one koji nemaju enormne finansijske resurse za kupovinu, da postojeće resurse investiraju u pravljenje igrača.
I ne mora svaka akademija od svoga starta da ima fenomenalne uslove: terene, teretane, bazene, zatvorene terene, internate, restorane, tip top što bi se reklo.
Nije nužno pravilo kako fantastični uslovi proizvode igrače, ali naravno itekako olakšavaju put na “stvaranju” igrača. Prave talente širom svijeta jako često iz svojih omladinskih pogona „izbacuju“ niželigaši. Ekipe koje imaju strpljenje i koje smiju i mogu sebi priuštiti luksuz da igraču daju neophodno vrijeme da se razvije.
Fudbalske akademije suštinski su organizacije koje pružaju mogučnost mladim talentima i potencijalnim igračima da osjete već u ranoj fazi razvoja elementarne stvari u domenu profesionalnizma. Kvalitetno i profesionalno osmišljen i realizovan trening, kontinuiranu edukaciju mladim fudbalerima o načinu kako da razvijaju svoje tehničke, taktičke, fizičke i mentalne vještine. Usavršavanje i omogućavanje razvoja vlastitog osoblja sa ciljem da isto svrishodno traga za talentovanim igračima, zatim da se sa njima kontinuirano radi i da se usavršavaju i potencijalno postanu profesionalci.
Komunikacija kao polazna tačka
Efikasna komunikacija i dobra organizacija su ključni faktori za uspjeh svakog zdravog projekta pa samim tim i svake kvalitetne fudbalske akademije. Nesmetano funkcionisanje, razvoj igrača i ostvarenje postavljenih ciljeva, nemogući su bez zdrave dvosmjerne komunikacije, razmjene ideja i stavova.
Interna komunikacija:
Treneri i igrači: komunikacija između njih osim što mora biti kontinuirana i dvosmjerna mora biti i takva da je u njoj jasno prenošenje uputstava, povratnih informacija i ciljeva treninga.
Između trenera: Kontinuirana razmjena ideja, praćenje napretka igrača, uočavanje i korekcija malformacija u radu i procesu.
Administracija i tim: Administracija mora biti najjači dio akademije i svakodnevno mora biti u komunikaciji sa sportskom strukom, nužna je za koordinaciju i usklađivanje termina, obezbjeđenje logistike i realizaciju svih operativnih aktivnosti.
Eksterna komunikacija:
Roditelji: Adekvatna osoba u ime akademije, koja mora biti naličje akademije u javnosti ima za obavezu kvaliteno i sadržajno informisanje o napretku, rasporedu i događajima koji se tilu procesa u akademiji.
Klubovi i savezi: Nužna je komunikacija, dogovor pa po potrebi i pregovori o takmičenjima, ugovorima i transferima.
Sponzori i javnost: Idealno je da osiba zadužena za komunikaciju u ime kluba sa roditeljima bude i osoba za komunikaciju sa svim sponzorima, vezanim licima ali i javnosti uopšte. Nužan je profesionalan odnos i transparentnost u poslovanju.
Benefiti dobre komunikacije:
Izgradnja poverenja i timskog duha, zatim brzo rješavanje eventualnih nesuglasica, problema i eliminacija mogućnosti nastajanja konflikta, kao i veća motivacija i angažovanost svih učesnika.
Kako unaprediti komunikaciju i organizaciju?
Tehnologija: Korištenjem aplikacija za planiranje treninga, dijeljenje važnih i potrebnih informacija i praćenje stanja ali i evaluaciju učinka i napretka.
Redovni sastanci: Timski sastanci trenera i osoblja radi koordinacije, i radi jačanja osjećaja pripadnosti i snažnijeg efekta organizacije.
Obuke: Edukacija trenera i administrativnog osoblja o važnosti i adekvatnom načinu upravljanju timovima i komunikacionim vještinama.
Feedback: Redovno prikupljanje povratnih informacija od igrača, roditelja i trenera, sublimiranje i kreriranje (eventualnih) korektivnih koraka.
