Piše: Admir Gluhić
Kako bi jedna zemlja razvijala i unaprijeđivala sportsku kulturu, kako bi omogućila razvoj talenata, kako bi se pravile uspješne pretpostavke za kvalitetne omladinske i seniorske nacionalne reprezentacije nužno je kontinuirano ulaganje u sportsku infrastrukturu.
Divna je ideja da se za potrebe reprezentativnih selekcija koje redovno privlače veliku pažnju publike i interes medija, naprave reprezentativni sportski objekti, bilo dvorane ili stadioni, koji mogu biti i svojevrstan simbol podrške sportskim uspjesima.
Sa ekonomskog aspekta veliki je izazov igradnja i održavanje stadiona, i to zahtijeva značajne finansijske resurse. Ključno je procijeniti da li ekonomski kapacitet države može podržati takav projekat bez ugrožavanja drugih prioriteta u sportu ili konkretnije u ovom slučaju – fudbalu u Bosni i Hercegovini.
Kada govorimo o planiranoj izgradnji nacionalnog stadiona, on ni u kojem slučaju ne bi smio biti samo sportski objekat, nego višenamjenski multifunkcionalni objekat i na neki način mjesto koje generiše prihode kroz na njemu izgrađene poslovne prostore, kroz organizaciju raznih događaja, kako sportskih, kulturno-umjetničkih, ali i drugih manifestacija.
Nužno je znati kako je obaveza za jedan ovakav projekat obezbijeđivanje postojanja široke podrške građana i sportske zajednice, i to može opravdati izgradnju stadiona. Bez toga, projekat može postati politički i ekonomski teret, za nosioca projekta ali i širu društvenu zajednicu.
U BiH, gdje prihvatali mi to ili ne, globalno gledajući sportska infrastruktura često nije na adekvatnom nivou, projekat nacionalnog stadiona bi mogao biti koristan. Ipak, potrebno je osigurati da se isti koristi transparentno, svrsishodno i da doprinosi razvoju sporta i zajednice. Pitanje koje se mora postaviti nije samo “treba li” nama nacionalni stadion, nego možda i bitnije “može li se održati” na duži rok.
Nacionalni stadion bi neupitno mogao i trebao biti od izuzetnog značaja za unaprijeđenje sporta u BiH, ali je ključno razmotriti nekoliko dodatnih aspekata, koji svakako nisu zanemarivi.
Bosna i Hercegovina, zemlja je sa specifičnom političkom i administrativnom strukturom. Ključno je odabrati lokaciju koja neće izazvati političke ili regionalne nesuglasice, kao i lokaciju i stepen ulaganja koja će biti neka vrsta medijalnog faktora, odnosno predstavljati idealan balans potreba i mogućnosti. Stadion treba biti simbol jedinstva, konsenzusa i dogovora, a ne podjela.
Stadion (ili rekonstrukcija postojećeg) bi morao biti projektovan uz poštovanje svih ekoloških standarda, sa ciljem da se minimizira njegov uticaj na okoliš i da se ambijentalno uklopi. Zbog toga je na neki način Bilino Polje u Zenici idealan jer već pedesetak godina prestavlja dio strukture gradske jezgre. Održavanje stadiona bi trebalo biti energetski efikasno, kako bi se smanjili troškovi.
Dobro osmišljen stadion može privući strane investicije, međunarodne utakmice i turnire, što bi doprinosilo ekonomiji kroz turizam i promociju zemlje. Ovo je i aspekt koji je zanemaren a koji potencijalno može mnogo donijeti sa aspekta promocije lokalne zajednice, fudbala ali i sporta općenito, kao i odaslati pozitivnu sliku o našoj zemlji.
Iskustva zemalja iz okruženja poput Srbije , Hrvatske i Slovenije mogu nam biti od pomoći pri donošenju odluka vezano za nacionalni stadion, ali i stadione i sportsku infrastrukturu općenito. Iako su sve ove zemlje izgradile moderne stadione, njihova upotreba varira. Neki stadioni su uspješni u finansijskom smislu, dok drugi služe kao opomena zbog nedovoljno kvalitetnog planiranja i nerealnih projekcija.
Mora se znati jedno, nacionalni stadion je više od građevine – to je simbol, i jedna dugoročna investicija koja zahtijeva pažljivo planiranje i jasno definisane ciljeve – šta se želi postići izgradnjom istog. Ukoliko se pravilno implementira, jedan takav objekat može postati ponos nacije i generator razvoja sporta, kulture i društva u cjelini. Bez tog pristupa, rizik je da postane neiskorištena ili prevelika finansijska obaveza – skup spomenik loših procjena!
