Bilo je divno biti navijačem Čelika i tih mjesec dana, iako je samo stanje u klubu bilo daleko od idealnog, grad Zenica, Čelik ali i svi zeničani, osjećali su se nekako Evropski.
Ponajbolji igrač Čelika u tom periodu, ali u susretima protiv Denizlija i Genta u izjavama za medije neko vrijeme poslije isticao je kako klub u tom momentu nije imaso upravu, kako du jednostavno igrači na terenu igrali zbog ljubavi prema klubu, nisu imali predsjednika, direktora, ali su zajedno sa šefom struke igrali za grad i klub.
“Da se naježiš bilo, igrao sam u svojoj karijeri pred 40-50.000 hiljada ljudi, ali ta noć u Zenici se ne može porediti.” – izjavio je Brkić.
Istakao je Brkić tada i kako su igrači dali posljednji atom snage na terenu i na kraju im se to vratilo, još je dodao kako nikada neće zaboraviti tu noć, a da su imali malo veću podršku u klubu siguran je da bi dogurali i dalje u ovom takmičenju.
U 2. pretkolu INTERTOTO KUPA Zeničani su tada snage odmjerili sa ekipom Gent iz Belgije. Čelik je bio domaćin u prvom meču, a ta euforija u gradu, energija na svakom koraku i ludnica na Bilinom polju sa oko 20.000 uzavrelih navijača, teško se može riječima dočarati.
I onda taj 30. minut susreta, odlični Almir Tolja degažira loptu na protivničku polovinu, nekoliko metara od šesnaesterca vinuo se u visine a ko drugi nego Senad Brkić, uposlio glavom sjajnog Džemala Tabakovića, a ovaj hladan kao špricer lobuje golmana Genta za vodstvo Čelika 1:0 i neviđeno slavlje u Zenici.
Za Čelik su utakmici koja će vjerovatno ostati vječno u srcima navijača Čelika nastupio u sastavu: Tolja, Begić, Bradarić, Beganović, Pavić, Džidić, Ikanović, Paškalj, Nadžaković, Tabaković i Brkić.
Trener je bio Kemal Hafizović.
