Piše: Admir Gluhić
Kažu kako su neki ljudi pretjerano ambicozni, kako pretjeruju u svojim ambicijama, željama i ciljevima, kako time opterećuju sebe i druge.
Brazilski fudbaler Sokrates je nakon omladinskog pogona prestao da se bavi fudbalom. Potom je otišao na studij medicine, a u 25. godini života i diplomirao. Zatim se vratio na zelene terene, 2 puta igrao kao kapiten Brazila na SP i još uspio u preko 60 nastupa zabiti preko 20 pogodaka.
Nerijetko se ambicozni i ljudi visokog intelektualnog kapaciteta, velikog talenta ili snažne volje i želje za uspjehom proglase prepotentnim, umišljenim ili bahatim. Često im zbog izostanka empatije i razumijevanja njihovog okruženja preostane da takvi neshvaćeni i drugačiji, utjehu i nadu potraže u drugačijem životnom stilu. Često ostanu sami, boemi, izolovani i ostavljeni na marginama.
Sokratés, nije on bio tek obični brazilski fudbaler, a zar u Brazilu postoji običan fudbaler. Nije bio ni obični sportista, bio je mnogo više i od fudbalera i od sportiste – simbol iskonske borbe za slobodu, snažni intelektualac i uticajni borac za promjene. Njegova životna priča sve je samo ne obična priča o fudbalu. Ponajviše je priča o tome kako fudbal, ali i generalno sport i aktivizam i predanost mogu postati snažan alat za pokretanje masa, pa i kao inspiracija za revoluciju.
Rani život doktora iz Belémea
19. februara 1954. godine rođen je u Belému u kojem je i odrastao. Sokratés je stasavao u porodici koja je primarno cijenila obrazovanje i intelektualnu radoznalost, porodici širokih vidika i shvatanja. Njegov otac, koji je bio veliki zaljubljenik u grčku filozofiju, čak i ime mu je dao po poznatom antičkom misliocu. Ova veza, stečena po rođenju, pratila ga je kroz cijeli život.
Sokratés je od rane mladosti pokazivao talenat za fudbal, ali je uvijek više nego uspješno balansirao ljubav i emociju koju je našao prema sportu i urođenu potrebu za usavršavanjem, naukom i obrazovanjem. I dok je razvijao svoje fudbalske vještine, uporedo je studirao medicinu što ga je činilo jedinstvenim u svijetu fudbala ali i sporta općenito.
Fudbalski put i uspon
Njegov uspon na fudbalskoj sceni počeo je u Botafogu iz Ribeirão Pretai, ali je njegovo ime dobilo eho u fudbalskom svijetu igrama u Corinthiansu, gdje je postao kapiten i lider tima.
Bio je Sokratés poznat po svojoj posebnoj eleganciji na terenu. I tu je ostavljao dojam intelektualca u kopačkama, visok, vitak, ali nevjerovatnog talenta, čovjek istančanog osjećaja za igru. Panenka, graciozni šut poluvisoke lopte sa tačke za penal, prozvana je po onom ko je prvi put izveo. Na neki način zaštitni znak Sokratés bio je “no-look” pas, posebno omiljen kod njegovih sunarodnjaka generacija koje su došle poslije njega, kao i precizni udarci petom, što je njegovom fudbalskom umijeću davalo dozu umjetnosti.
Corinthiokratija – svako ima pravo glasa
I pored magije na terenu, porodičnog pedigrea i snažno ispoljene elegancije, ipak Sokratésova najveća ostavština u fudbalu nije bila samo njegova igra, nego politički pokret koji je pomogao predvoditi – Corinthianska demokratija.
Brazil, koji je u to vrijeme bio pod vojnom diktaturom, vapio je za onima koji šapuću glasno, a niko to nije glasnije umio, htio i znao. Sokratés i njegovi saigrači u Corinthiansu su uveli participativni model odlučivanja u klubu. Igrači su glasali o svemu – od termina treninga pa sve do eventualnog transfera, to je bio njihov način borbe za demokratiju u društvu. Krenuli su sa promjenama od sebe, kako bi na promjene podstaknuli druge.
Sokratés je maksimalno koristio stečenu popularnost kako bi javno pozivao ljude na aktivnost, agilnost i uopćeno na smjelost za političkim promjenama. Išao je toliko hrsbro i daleko da je tokom jedne utakmice, nosio traku s porukom: “Glasajte 15. novembra“, ohrabrujući na taj narod da se uključi u demokratske procese.
Reprezentativna selekcija i tim ikona
Bio je Sokratés ključni igrač brazilske reprezentacije osamdesetih. Predvodio je tim na Svjetskim prvenstvima 1982. i 1986. godine. Baš taj tim iz 1982. godine, iako nije uspio da osvojio trofej, ostao je zapamćen kao jedan od najljepših i najkreativnijih timova u historiji fudbala. Sokratés je bio lider, mozak, kapiten i filozof tima, simbol brazilske joge bonito – ljepote igre.
Filozofija kao “life-style”
Nadasve Sokratés je bio jedinstven, a kako i ne bi – doktor medicine, strastveni čitalac filozofije i politički aktivista, i reprezentativac Brazila u fudbalu. Učesnik diskusija i skupova o književnosti, o muzici i politici, a na terenu je pored vrhunske kreacije i igre, često govorio o etici igre i društvenim odgovornostima sportista.
Da ne idealiziramo, imao je Sokratés i svoke mane. Volio je živjeti, uživati u životu, često prekomjerno konzumirati alkohol, što je sa protokom vremena značajno narušilo njegovo zdravlje. Bio je svjestan svojih slabosti i otvoreno je govorio o svojim borbama sa vlastitim iskušenjima i porocim.
Utihnuće filozofa
Sokratés je preminuo 4. decembra 2011. godine od posljedica infekcije povezane sa njegovim lošim životnim stilom. Njegova smrt potresla je fudbalski svijet, ali i mnogo šire, jer i on je bio mnogo više od običnog sportiste, njegovi vidici bili su širi, pogledi su mu dosezali dalje.
Sokratés danas predstavlja jedan sveopšte prihvaćeni simbol inteligentnog fudbalera i aktiviste, čovjeka koji je vjerovao da fudbal može biti umjetnost, alat, način i sredstvo za društvenu promjenu. Njegov život podsjetnik je kako sport može biti više od igre – može biti poligon za ideje koje mogu mijenjati svijet.
