Admir Ljevaković godinama je nastupao za nogometni klub Teplice u Češkoj. U Češku je stigao u julu 2007. godine iz Čelika, gdje je dobrim igrama u dvije prethodne sezone skrenuo pažnju tima iz Češke. Karijeru je započeo u ekipi TOŠK iz Tešnja, a slijedeće godine je 18 godina od njegovog odlaska u Teplice.
Pravi je vojnik ovog kluba, igrao je za A tim Teplica, B tim, bio pomoćnik u B timu ove ekipe, trener juniora, a danas je trener kadetske selekcije. Posjeduje UEFA A licencu.
U-16 tim Teplica završio je na devetom mjestu. Da li ste zadovoljstvo sa ostvarenim rezultatima?
Mogli smo osvojiti više bodova, neke susrete koje smo izgubili, izgubili smo kao plod naših grešaka, nismo vodili previše računa i preuzimali smo previše rizika. Naši protivnici su nas često kažnjavali.
Primjetno je da je dječacima teško igrati protiv protivnika koji su često godinu dana stariji? Kako se tim može pripremiti za to?
Pokušavam naučiti ove dječake da ne igraju pojedinačno, jer fudbal je kolektivni sport. Mi smo ekipa, moramo ubrzati našu igru, igrati na jedan ili dva dodira. Razlika je očita, protivnici često iskoriste prednost u godinama. Neki od naših igrača su to već shvatili i prihvataju ono što tražim od njih. Nažalost, ponekad ne možemo podnijeti razliku i kao tim ne možemo odgovoriti nekim izazovima.
Prošle godine ste bili u kategoriji U18, preselili ste se u U16 ove godine. Postoji li značajna razlika između treninga ove kategorije?
Velika razlika je u brzini, intenzitetu, borbenosti i naboju. Nažalost, jedina stvar koja je često ista je da neke zapravo nije briga ako izgube za jednim ili pet golova razlike. To me muči, i to je razlika koja nas odvaja od uspjeha, jer je taj voljni momenat izuzetno bitan i on pravi razliku.
Neki treninzi su rađeni sa U17. Koliko je korist za vaše dječake od tih treninga? Kako to ocjenjujete sa pozicije trenera?
Osnovna namjera je bila da se pripremimo za to da ćemo se sastati u takmičenju sa starijim protivnicima. Na treningu sa U17 tražimo neke detalje, vidi se ko se zabavlja, ko kakve emocije i naboj ima. Veći broj igrača na treningu također vam omogućava da ispunite cilj treninga, jednostavno je lakše provesti neke ideje na terenu.
Što će biti sadržaj zimske pripreme? Ima li išta što će se promijeniti u njemu, što će biti novo za igrače?
Neće se mnogo toga promijeniti, momci već više manje znaju šta ih čeka. Želimo da nas posluži zdravlje i da redovno i kvalitetno treniramo. Nema previše treniranja po svaku cijenu, ali mora biti napornog rada, jer uvijek pobjeđuje bolje pripremljen..
Konačno, pitat ću o nedavnoj utakmici s Tromsø U16, koja je jedna od najboljih momčadi u Norveškoj. Kako je to bila “škola” za vas trenere?
Bio je to primjer toga kako se povučemo jer je protivnik kvalitetan. U osnovi su nas izdominirali, njihova jednostavna igra od dva-tri dodira donijela im je nadmoć, niko loptu nije vukao bez potrebe. Igrali su jednostavno sa leđa, imali su nevjerovatna rješenje u napadu. Pojedinačne greške smo pravili čak i na svom golu, a protivnik nas je za sve uspješno kaznio.
Detalji su ovo razgovora koji je nekadašnji igrač Čelika imao za oficijelnu stranicu Teplica www.fkteplice.cz
