Piše: Admir Gluhić
Ovo što je reprezentativna selekcija pokazala u ovom izdanju Lige nacija A je ruku na srce očajno, nekvalitetno, nesadržajno i na kraju rezultatski jako loše.
Međutim narativ dobrog dijela javnosti kako su navijači digli ruke od reprezentacije je daleko od istine i objektivnog stanja. Niti A reprezentacija niti bilo koja selekcija nikada neće ostati bez podrške i bez interesa navijača.
Ali, krenimo redom.
Kada su 23.03.2023. započele kvalifikacije za EP 2024, na tren nam se učinilo da možda i nije toliko strašno to što smo otjerali selektora koji je sa klupe vodio ovu reprezentaciju do A lige nacija.
Njemu je presudio poraz u zadnjem kolu od Rumunije, rezultatski nebitna utakmica koštala je glave selektora koji je izborio A ligu nacija, apsurdno, zar ne.
Ali nije to posljednji put da ćete u ovom tekstu riječi mi, naša reprezentacija, narod i riječ apsurdno sresti u istom kontekstu.
Rekao bih, apsurdno nekako ide uz nas, kao što ide kobasica ili hladna piva na poluvremenu utakmica Bundeslige za većinu “Švaba”.
Ali da se vratimo na tračnice. Petev je dobro selekciju Bosne i Hercegovine do prvog mjesta grupe 3 Lige nacija B. Obezbijedio nam je Ivaylo sa momcima koji su nosili dres nacionalne selekcije prvo mjesto u grupi i plasman u A diviziju, među elitu!
Ostvarila je naša selekcija 3 pobjede na domaćem terenu, padali su Rumuni, Finci i Crna Gora a u gostima smo osvojili po bod u Finskoj i Crnoj Gori a poraženi smo u zadnjem kolu u Rumuniji.
Nakon toga “otišao” je Petev. Valjda je nekome zasmetao rezultat, pitati ćete se sigurno, kako nekome može smetati prvo mjesto i plasman u rang više? E pa pitamo se i mi.
Na klupu je sjeo nakon nepopularnog Bugarina, naš domaći, Hadžija. Dežurni vatrogasac francuske momčadi Sochaux i naše nacionalne selekcije, gospodin Faruk Hadžibegić. Pod ovim “vatrogasac” ne mislim ništa loše, samo povezujem fakt da svaki put kada se birao selektor Bosne i Hercegovine, Faruk je bio jedna od opcija, spreman da uskoči, i tako godinama unazad. I ne samo on, nego i Mehmed Baždarević, trener iz drugog dijela Sarajeva, onog plavog.
Ali da nastavimo dalje.
Faruk je debitovao protiv Islanda, bilo je to prvo kolo kvalifikacija za EP 2024. U grupi su bili još i snažni Portugal, jako dobra Slovačka, dobri Island, Luksemburg i Lihtenštajn. Ili ako pitate prosječnog navijača u BiH, u grupi smo bili mi i Portugal i s njima ćemo da se borimo za prvo mjesto.
I zaista, krenulo je odlično, 23.03.2023. desetak hiljada ljudi na Bilinom, dva gola Krunića, jedan Dedića i rutinska pobjeda i uspješan debi Hadžibegića sa sigurnih 3:0.
Tri dana kasnije, gostovanje ranjenoj Slovačkoj, i sa onim našim “lako ćemo” rutinski poraz 2:0. Bilo je vrijeme za brigu i razmišljanje, ili nije, zavisi koga pitate.
Faruk je imao sada omjer 1-1 u novom mandatu na klupi najbolje selekcije, a slijedila je pauza do junskog prozora.
Došao je juni, otišli smo do Portugala da probamo nešto napraviti i izašli kao da je to utakmica odluke. A nije bila i nije smjela biti, ali mi jednostavno ne idemo opcijom “racio” nego “emocio” i valjda vazda zbog toga biramo teži put. Znači 17. 06. 2023. mi sa najjačom postavom na Portugal, kao da ne postoji sutra i kao da ne igramo novi daleko bitniji meč za tri dana. I rutinski zaslužen i očekivan poraz 3:0, od Ronaldove družine.
20. 06. 2023. otvorio nam je oči, i pokazao da smo previše pažnje, energije i naboja potrošili na pogrešnu utakmicu, onu odigranu tri dana ranije. Jer u ovoj ništa nije išlo ni kako treba ni kuda želimo. Poraz od Luksemburga 0:2 uz promašen jedanaesterac Hadžiahmetovića smjestili su nas na peto mjesto u našoj kvalifikacionoj grupi, mjesto koje je na kraju bilo i naša sudbina.
Faruk nije dočekao septembarski prozor na klupi A tima. Nakon Rumunije i Luksemburg je smijenio selektora naše reprezentacije.
Meč sa Lihtenštajnom dočekali smo sa našim legendarnim napadačem na klupi Zmajeva, zanimljivo i on je bio povratnik na klupu najbolje selekcije.
S mukom i u agoniji, savladali smo 08. septembra goste iz Lihtenštajna, pogodio je Džeko, a po jedan gol i za nas i ja njih zabili su gosti, za konačnih 2:1, debitovao je i Meho kao i Faruk pobjedom.
I opet, nakon debija pobjedom, tri dana kasnije hladan tuš. Ovaj put na prohladnom Islandu, kasni gol Finnbogasona i smjena na klupi, i Kodro je bivši.
Faruk je odradio 4 susreta, Meho samo dva.
Oktobar i gostovanje u Lihtenštajnu, prilika za pobjedu, a na klupi novi selektor. Sjeo je sada na klupu reprezentacije, Savo Milošević, njemu je ovo bio prvi put, za razliku od dva prethodnika. Ali, poput prethodnika i Savo je debitovao pobjedom, teškom, ali zasluženom 0:2.
I opet Portugal. Ovaj put na Bilinom Polju, 16. 10. 2023. prepun stadion i debakl već u prvom dijelu 0:5. Posramljeni, poniženi ali eto, Portugal je to, klasa iznad, i sreća pa su digli ručnu, jer ovaj poraz od prije tri dana od Njemačke sigurno ne bi bio najteži u historiji.
Pauza i preslaganje do novembra, pa onda put u Luksemburg. I krenuli smo s namjerom da se osvetimo, a ustvari smo se obrukali, a taman smo bili počeli praviti kalkulacije, ukoliko ovi kiksaju a mi … Blamaža, poraz od 4:1 i nevjerica na licima navijača.
Ali nije tu bio kraj kvalifikacija i naše agonije, tri dana kasnije, na Bilino stiže Slovačka, ista ona preko koje smo otišli na SP 2014. E sad je došlo njihovih pet minuta, u toj utakmici nismo zabili gol, a izgubili smo 1:2, Slovačka pobjedom potvrdila drugo mjesto i plasman na EURO.
Mi ostali u kanalu, šoku i nevjerici, ali i nadi i nekoj samo nama poznatoj i svojstvenoj kalkulaciji do EP.
I dolazi mart 2024. – opet Bilino Polje, opet naš optimizam bez pokrića, nepotrebna euforija i gle čuda… opet autogol, početak drugog dijela i opet vodimo a da nismo “zabili”. Već imamo kalkulacije kako u finalu baraža slavimo odlazak na EP.
I onda tri minute istine, 85. i 88. Yaremchuk i Dovbyk i 1:2 na semaforu, kraj kalkulacijama, nadanjima i snovima…
I da, kraj Savi Miloševiću na klupi Zmajeva, on je izdržao pet, više i od Mehe i od Faruka.
Novo ljeto i novi selektor, po volji nacije, nekadašnji vođa reprezentacije. Na klupu nakon barem pet neuspješnih pokušaja sjeda Sergej Barbarez, čini mi se da je jednako poput njega u kombinacijama bio samo još popularni Vaha, ali on nikada nije imao dovoljno daha, da izdrži do kraja. Barbarez je izdržao, i sjeo na klupu nacije od kalkulacije…
Nastaviti će se…
PS
ili se jednostavno vratite na početak ovog teksta, svakako se vrtimo u jednom začaranom matriksu, matriksu kalkulacija i prebacivanja krivice na druge…