Nakon katastrofalnih rezultata naše ženske košarkaške reprezentacije BiH, iskoristili smo priliku razgovarati s bivšom reprezentativkom i osvajačicom duple krune (Kup i Prvenstvo BiH), Sanjom Radulović.
Sanja je od ovog ljeta zaplovila u trenerske vode, te trenutno je trenerica u kadetskoj selekciji ŽKK Orlovi. Kako jedna mlada osoba, koja je uspješna u svojoj igračkoj karijeri, odluči postati trener, jedno je mnogih pitanja koje smo uputili ovoj košarkašici. Također, dotakli smo se njenih bivših klubova, ali i reprezentacije BiH koja bilježi jako loše rezultate u posljednje vrijeme.
Sanja, prije svega hvala ti što razgovaraš za naš portal!
Hvala Vama na pozivu, čast je moja.
Prije nego što krenemo u interjvu, želimo te pitati s koliko godina si počela svoje prve košarkaške korake?
Prve košarkaške korake sam započela baš na današnji dan, 2010. godine, odnosno sa svojih punih 9 godina u Novogradskoj „Slobodi“.
Nastupala si za sve tri banjalučka premijerligaša, Orlove, Feniks i Mladi Krajišnik, ali najviše uspjeha si ostvarila s Orlovima s kojim si osvojila duplu krunu (Kup i Prvenstvo BiH). Kakav je tvoj utisak na sve tri kluba koja egzistiraju u Banja Luci?
Ako pričamo o uspjesima u seniorskoj konkurencij, to su definitivno Orlovi, ali ne smijem da ne spomenem svoj dugogodišnji boravak u Mladom Krajišniku u kojem sam prošla sve mlađe kategorije, gdje smo sve osvojili. Sigurno da mi je iz Orlova ostao najjači utisak, prvo zbog rezultata koje smo ostvarili, mog ličnog napretka, a i ekipe, koju sam u tom periodu gledala kao drugu porodicu. U Mladom Krajišniku mi je trener bio sadašnji selektor reprezentacije, Drago Karalić, od koga sam najviše naučila što se tiče košarke i razumijevanja iste i mnogo sam zahvalna na tom periodu. Što se tiče Feniksa, to je bila neka usputna stanica, gdje sam imala priliku da igram sa curama koje sad imaju zapažene partije u Evroligi i Evrokupu.
Prethodne sezone nastupala si u KŽK Čelik iz Zenice, kako ti se činio jednogodišnji boravak u Zenici i ekipi Čelika?
Ljudi u Zenici definitivno žive za Čelik. Nije bitno da li je to košarka, fudbal ili rukomet, ženski ili muški, jednostavno se osjeti u zraku ta ljubav. Otkako sam došla u Zenicu, svi su me prelijepo prihatili, počevši od uprave kluba i igračica, pa onda do drugih ljudi koji vole i prate KŽK Čelik. Upoznala sam divne ljude, kako u klubu tako i van kluba, sa kojima sam i dalje u kontaktu i vjerujem da sam dobrodošla opet u Zenicu.
Nakon epizode u Čeliku odlučila si da malo pauziraš s košarkom? Sada si trener kadetkinja u ŽKK Orlovi, a ujedno igraš košarku, možeš li nam otkriti malo više informacija o trenerskom poslu i svojoj igračkoj karijeri?
Pa ja se više nisam pronalazila u košarci, kako sam starija, imam neke druge prioritete, poput završetka studija, gdje imam još 3 ispita do diplome. Za trenersko mjesto sam dobila poziv krajem ljeta i prihvatila sam oberučke jer mi je nekako uvijek bila želja da se oprobam u tom poslu. Nastavila sam da igram za ŽKK „Sloboda“ iz Novog Grada, moj matični klub, kako bih pomogla tim djevojčicama koliko mogu sa svojim iskustvom. To nije nešto ozbiljno, više rekreativno i svakako nije način da se vratim na neki profesionalni put.
U relativnom mladim godinama si odlučila da se baviš trenerskim poslom, što u dugom roku može biti jako pozitivno s obzirom na prikupljanje iskustva u mlađim godinama. Vidiš li se u budućnosti kao trener u nekoj seniorskoj kategoriji?
Nisam neko ko sanja velike snove, više sam osoba koja živi dan za danom i gleda da napreduje u skladu sa tim. Tek sam na početku, ispred mene je još puno znanja koje treba da upijem i da prenesem. Trenutno imam svoj primarni posao u obrazovnoj struci i trudiću se da tu postignem što zapaženije rezultate, što smatram da ne može da trpi seniorski trenerski posao. Ali ko zna šta život nosi, možda jednog dana budem trener evroligaškoj ekipi.
Nekoliko ekipa ove sezone pretenduje za prvaka BiH, ali kao i prethodnih godina Orlovi su najuvjerljiviji, možeš li nam projecirati TOP 4 ekipe ove sezone u ženskoj Premijer ligi BiH?
Definitvno su Orlovi već par godina „neosvojiva tvrđava“, ali koliko pratim, imali su nekolike kikseve u WABA ligi i nije nemoguće da se dese i u Premijer, uzmemo li u obzir da ima tu nekih klubova koji mogu iznenaditi. Izdvojila bih svoj bivši klub Čelik, Playoff koji ima zanimljiva pojačanja i povratnicu, Džebo koja je fenomenalan igrač i kao i dosadašnjih godina, Lavovi i Banovići, koji mogu da iznenade i nisu nikad bezazlena ekipa.
Pratiš li mušku košarku u Premijer ligi BiH ili nekoj drugoj ligi?
Mogu vam reći da sam ja jedan veliki zaljubljenik u košarku. Pratim sve lige i muške i ženske i više i niže. Što se tiče Premijer lige BiH, najviše uspjeha naravno želim mom banjalučkom premijerligašu, Borcu.
Nastupala si i za reprezentaciju BiH, a trenutno naša ženska selekcija bilježi nikad gore rezultate.Čak 14 uzastopnih poraza ne može bit zadovoljavajuće, kako komentarišeš ovo?
Puno je problema u našem savezu i to je evidnetno, a nažalost najviše trpe djevojke koje žele da uspiju u ovom sportu. Nezahvalno je uopšte komentarisati ovo trenutno stanje, nemaš u koga „uprijeti prstom“ jer više ni ne znaš šta je čija obaveza i ko šta radi u savezu. Kad bi se pustilo da kuhar bude zadužen za ručak, vozač za prevoz i selektor za ekipu i treninge, stanje bi bilo puno bolje, ako razumijete šta želim reći. U svakom slučaju, želim im puno sreće u narednom periodu i da se vrate na pobjednički niz.
